događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Sonja Breljak
foto: Mira Kiš
Split/ Na splitskom groblju Lovrinac, jučer je sahranjena Đurđa Rožarija Frigan, dugogodišnja članica Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin.
Suprugu Ivanu, djeci i ostatku obitelji, sućut su ovom prigodom izrazili, Đurđu na vječni počinak ispratili i cvijeće u ime udruženja položili, i brojni članovi Hrvatske zajednice …
piše: Žarko Delač
Nakon nekoliko godina putovao sam ovog vikenda autocestom do Županje i nazad i ostao zatečen stanjem sadržaja koji se nude putnicima na ovoj cestovnoj dionici.
U prvom redu velika većina benzinskih pumpi u derutnom je stanju ali ugostiteljska ponuda još je žalosnija. Zastavši nekoliko puta na kratak odmor pomislio sam kako će korištenje toaleta uz naplatu biti razlog za bolju ponudu. Nažalost uz nedostatak papira, slomljene vješalice mogao sam samo osjetiti intenzivni smrad.…
Iz naše arive/ objavljeno 30.07.2011.
piše: Darija Mataić Agičić
U očima mutnim od ojesenjelih pogleda koji stižu, zaključani u misao ostaju otoci.
Odlasci i dolasci nisu se razumjeli.
Riječi su se razbježale po svjetovima prividno od ljudi sastavljenih.
Vrijeme se izlomilo na komadiće. Komadići su pogubili rubove. Rubovi su u suncu potrošili bridove.
Okviri su poprimili sjaj magličastih snova.
A snove, sada u istrošenim purpurnim sutonima nečesto se traži.…
Berlin/Zagreb/Split/ U Zagrebu je u 71. godini života preminula Đurđa Rožarija Frigan.
Rođena je 18.02.1949. godine u Splitu. Kao osmanaestgodišnjakinja je došla u Berlin, te se zaposlila u firmi Telefunken, osnovala obitelj, rodila dvoje djece i kao i svi gastarbajteri, sanjala snove o velikom povratku kući.
Sa suprugom Ivanom bila je dugogodišnji, aktivni član Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin. Njen doprinos te potpora koju je pružala suprugu u vrijeme višestrukih mandata kao predsjednika Hrvatske zajednice Berlin, ostat će u sjećanju svih članova ovog udruženja čiji će predstavnici ispratiti Đurđu i na vječni počinak.…
piše: Zdravko Luburić
Tamo ne stanuje nitko samo ruža, zemlja, jedna žena i plač njezinih očiju koje iz dubine srca i iz gorke visine samo gledaju, kako ona živi ali živi i ono njezino srce koje u njoj zvoni prestrašeno od beskrajne šutnje njezinog istrošenog života. Izrugivanoj i poniženoj uzimali su grobnu zemlju i dali joj strašno gubilište, spaljivana, gorjela je s lubanjama stoljećima.
Ona je privikla svoje natekle oči koje slušaju ispod otvorenih prozora sonate, dok se iz njezinih grudi lomilo stenjanje u ružinom…
tekst i foto: Marijana Šundov
Komiža, 28. srpnja 2019. – lagani dodir vjetra na licu, pjesma cvrčaka, nebo bez ijednog oblaka, u daljini stopljeno plavetnilo mora i neba dokle pogled seže, ispod zeleni obronci brda Hum, na obali crveni krovovi kuća – Komiža.
Navodno ime joj je dao stariji, susjedni gradić Vis, antički polis Issa, govorilo se za mlađe naselje kako je pokraj Isse – Com Issa – pokraj Visa. Com Issa postade Komiža. I danas, u Komiži ne pristaje trajekt, trajekt pristaje u Visu.…
Sven Adam Ewin …Iz Zbirke ljubavne poezije “Ninočka Vasiljevna”/ “Kvaka” 2019.
Ilustracija: Mirjana Berka, “Skaska o Nini”, Kombinirana tehnika na platnu. 100 × 100 cm
Kraj moje kuće kalina cvjeta bijelo.
Stiže Ninočka. Ona je moja gošća.
Za nju sam spremio i specijalno jelo:
Pečeni srneći but. I tanjur boršča.
Sva je u cvijetu. U haljini od lana.
Njezine dojke na me dražesno laju.
Usne su njene pupoljak tulipana.
Ja ih poljubim – one se rascvjetaju.…