Iz naše arhive/ objavljeno 18.02.2018.
Sven Adam Ewin
Igra se dijete, jer je igra sámā
I bocne se na čarobno vreteno.
(Pa stiska zube… Pa je u suzama…)
Igra se, al’ već je polusneno…
I zaspe Dijete, a Čovjek ide dalje
I čini što je u životu nužno:
Lakta se. Grize. Pokazuje ralje.
Jer život igra i grubo i ružno.…