GUSKE U MAGLI

ZNA SE!!!
PIŠE: Emil Cipar

Čitam pažljivo reportažu Romana Sole o javnim tribinama udruge „VOLIM HRVATSKU – NE EU“ u njemačkim gradovima, a sjećanja mi odvraćaju pažnju.
Bože …kao da je jučer bilo, a ima tomu već dvadeset godina. Rane devedesete. Dopisnik sam „Večernjeg lista“, a događa se krupna povjest. Po njemačkim gradovima, tribine, protesti, demonstracije…
Hrvati u Njemačkoj namirisali toliko očekivanu slobodu. Na tisuće se okupljaju po većim njemačkim gradovima. Osjeti se da je došao stoljećima očekivani trenutak.
Na tribinama gosti iz domovine. Poznata imena hrvatskoj dijaspori. Svi su oni osjetili strahote jugoslavenskih zatvora, bili svi proganjani zbog sanjanja hrvatskog sna.
Narod vjeruje njihovim vizijama budućnosti slobodne i neovisne Hrvatske.
Skupovi imaju uhodani ritual …rodoljubne pjesme …neki lokalni govornik …rodoljubne pjesme …opet neki lokalni govornik …rodoljubne pjesme, a kad se narod dovoljno raspali …onda …zvijezda večeri …govornik koji obećava brda i doline.
Švicarska nam nije ravna! Svoj na svome! Hrvatska do Drine! Hrvatska do Zemuna! Nikad više robom! Hrvatski novac u hrvatskom džepu!…
A Hrvatima nikad dovoljno pustih obečanja. Sa podignuta dva prsta skandiraju …Franjo, Franjo! …ili Šime, Šime…
I obvezno …Zoooovi samo zoooovi!
Narod im vjeruje. Narod se nada.
Vjeruje i nada se da će oni znati čuvati hrvatsku samostojnost da su dovoljna garancija onoga svetoga SVOJ NA SVOME.
Godine prolazile …do sada dvadeset na broju. Šta je nastalo od tih ushićenja …od te silne nade.
Šta je sa snovima? Gdje su sada sudionici tih skupova! Što se dogodilo u tom vremenu?
Nema više hrvastkih političara u Njemačkoj na javnim skupovima. Nema više zanimanja kod Hrvata u Njemačkoj za takve skupove. Dijaspora je razočarana i prevarena. Nema više onoga jedinstva one euforije.
U tih dvadesest proteklih godina …dogodilo se puno. Hrvatska je postala samostalna i neovisna, ali ta samostalnost i neovisnost je kamen na nozi vrhu hrvatske politike. Po svaku cijenu nastoji se pripojiti Europskoj Uniji. Preraslo je to u maniju …to dodvoravnaje Uniji izaziva mučninu u želucu.
Nema te cijene koju hrvatski političari nisu spremni platiti. Nema te svetinje koje se neće odreći, samo da bi postali članicom u tome kvazielitnom društvu.
SVOJ NA SVOME je odavno rasprodan.
Politika pravi račun bez krčmara. Umjesto da narodu pojasni …temeljito pojasni kakvo je to društvo u koje želimo …čini upravo ono suprotno …odlučuje preko volje naroda.
Stvara iluziju kao da nas u Uniji čeka med i mlijeko.
Da se razumijemo!
Volim Hrvatsku …volim EU! Želio bih da Hrvatska jednoga dana postane članica, jer trebamo se međusobno.
Ali ne pod svaku cijenu! Ne po cijenu hrvatskog identiteta i hrvatske slobode.
Mi trebamo najprije urediti svoju kuću, uvesti demokraciju, upoznati sami svoje mogućnosti i …napraviti inventuru.
Priznajem i poštujem europske vrijednosti, ali ne priznajem Europsku Uniju kao moralnu okosnicu, koja nam ima pravo suditi.
U ratu su se događali zločini …priznajem. Moramo ih sami osuditi, a ne dopustiti da nam sudi Europa, koja je najveći krivac za te zločine. Jer …činjenjem i nečinjenjem Europa je skrivila bezbrojne ratne zločine.
Europa pere ruke sudeći ljudima, koji su omogućili našu slobodu. Malo mi je to previše cinizma da bih mogao to odobriti.
Jedna mala udruga pokušava unijeti više svjetla u tamu, koju službena hrvatska politika stvara oko nas.
Udruga se zove „Volim Hrvatsku – ne EU“ i nema laganu misiju. Želi Hrvatima vratiti nadu u hrvatski san u SVOJ NA SVOME.
San je bio ispravan. Ima mjesta i ima nade za njega. Sigurno postoji u hrvatskom narodu taj potencijal koji ga može ostvariti. Treba ga samo probuditi.
Ovaj cirkus od demokracije mora imati svoj kraj. Ako se sam ne sruši, postoji šansa da se sruši Referendumom.
Da budem malo osoban. Toliko sam želio da mogu svojim glasom glasovati za naprednu ideju, ali dosada sam uvjek glasovao protiv. Na prvim izborima glasovao sam protiv Jugoslavije, a onda se to nastavilo dalje. Uvijek sam htio nešto spriječiti, pa sam glasovao protiv.
I sada na Referendumu o ulasku u EU moj glas će biti NE!
Tko zna? Možda će moja djeca doživjeti vrijeme kada će moći glasovati za ono što im se sviđa, umjesto da budu protiv onoga što im se ne sviđa.
Volio bih birati srcem, a ne razumom. Europa je moj izbor …ALI!!!
Europa ne treba Hrvate. Ona treba samo Hrvatsku …naše rijeke, polja, more…
Moramo im reći da naše članstvo u EU ide samo u paketu.
I moramo im to reći MI …narod, jer od hrvatske politike to neće čuti.
A hrvatskoj politici preporučujem malo povijesti i njihovog kolegu Stjepana Radića, koji je opominjao od jednog drugog saveza, rječima:
NE SRLJAJTE KO GUSKE U MAGLU!