piše: Žarko Delač
U zemljama razvijene demokracije i standarada različita mišljenja nisu razlog za vrijeđanje i podcijenjevanje neistomišljenika već za još snažnije i argumentiranije isticanje vlastitih stajališta i ideja. Na tom je tragu vrlo poučan primjer odustanak Islanda iz procesa pridruživanju Europskoj uniji i tom prigodom izjava povjerenika za proširenje Unije kako je odluku prihvatio i kao osobni poraz ali volja se naroda mora poštivati iako će Unija i nadalje raditi na procesu približavanja Islanda.
Volja naroda proizlazi iz rezultata islandskih izbora te formiranja vlade koju sačinjavaju stranke koje su se zauzimale za nepristupanju EU. Pri tome se nameće sasvim logično pitanje kako je to moguće obzirom da naši političari uglavnom zagovaraju ulazak u EU kao jedini mogući i spasonosno rješenje za našu domovinu. Za njih nema i ne postoji alternativa što sasvim sigurno govori o slabosti i nekonzistentnosti političkih programa, vizija i ideja.
Progami najvećih političkih stranaka svode se na predizborna obećanja koja nisu inkorporirana u državne strategije i planove. Zbog toga Hrvatska luta i bojim se da ne zaluta u povijesnim bespućima. Sa žaljenjem slušam njemačke razvojne strategije i recimo odluke da se skoro cijela Bavarska zaštiti i pretvori nacionalni park te osigura kao izvorište pitke vode i punionica.
Ili, austrijski model turističkih ulaganja u skijališta i obiteljski turizam čime se onečišćuju okoliš pa nema punionica ali su s druge strane zajamčeni prihodi od turista. Ili norveška strategija smanjenja fosilnih goriva, francuski nuklerni program, američki svenirski, ruski vojni… Može se zaključiti kako su dugoročne strategije odlike državničkih poteza i nudrosti, a ne slučajnih ili banana država kojima civilizacijski i povijesno ne pripadamo.
Zbog toga paušalni potezi naših političara usmjereni na prodaju državne imovine, koncesiju nacionalnih dobara, izmjenu ustava, kočenje referenduma koji je temeljni oblik demokracije dovode do slabljenja i konačno gubitka poluga države i državotvornosti.
Olako prihvaćamo izjave kako pojedini državljani Hrvatske među njima su i političari ne prihvaćaju Domovinski već građanski rat, govore o agresiji u Bosni i Hecegovini, koriste često fraze govoreći o regiji i regionu.
Moglo bi se tako nabrajati u nedogled ali svakao bih još želio istaknuti kako posljednje vrijeme više trošimo novaca i energije na raznoraazne parade ponosa i dokazivanje ravnopravnosti svih i svakoga nego na mnogobrojne krucijalne i svakodnevne probleme. Istovremeno mladi i obrazovani ljudi sele iz Hrvatske, prijeti nam dolazak jeftine radne snage i uz demografsku eroziju na dobrom smo putu da za 50 godina mnogi zaborave kako je na ovim prostorima jednom bila država Hrvatska.
Ovaj negativan smjer u kojem ide naša država neće biti lako i jednostavno sa sadašnjim političkim strukturama i navikama riješiti. Nadu u mudrost i sposobnost ipak pokazuju gospodarstvenici i osobito posljednji potez Agrokora koji je postao vodeća kompanija i izvan naših granica. I to unatoč osporavanju i domaćim medijskim napisima kojima se umjesto uspješnog poslovnog čovjeka i globalnog igrača nastojao proglasiti ratnim profiterom i tajkunom.
No i uz ovaj veliki potez na gospodarskom planu postoji naznaka i političkog izlaska iz gliba u koji smo zagazili. Izjave su to novog vođe na hrvatskoj političkoj sceni gradonačelnika grada Zagreba Milana Bandića. Između ostalog prvi je i jedini progovorio i o bespotrebnom prijelazu s ljetnog na zimsko i obratno vrijeme. Rekavši kako bi, i uz nikada do sada dokazane uštede promjenom vremena,a trebalo voditi računa i o zdravlju i biološkom aspektu ovakve odluke.
Ne treba gledati samo na eventualne financijske efekte i uštede već na ljudski bioritam, a time i zdravlje građana. Dugo već nisam čuo kako je političarima važnija briga o građanima od profita, poreza i punjenja proračuna. Zbog toga se nadam kako će konačno jedna nova politička opcija u Hrvatskoj konačno zaživjeti i polako isušiti ovu močvaru u kojoj se trenutačno nalazimo.