piše: Žarko Delač
Ovih smo dana mogli pročitati kako je standard hrvatskih građana jedan od najlošijih u Europskoj uniji! Dapače, nakon bugarskog najlošiji!
Pri tome se nije moglo iščitati kakva je metodologija primjenjena u istraživanju, tko je naručio, a tko proveo ili recimo, davao podatke? Naime, i iz toga bi se mogla štošta zaključiti.
No, unatoč tome ne mogu se oteti dojmu kako je ipak takva slika, nerealna. Sve dok otprilike 5% naših sugrađana redovito odlazi na zimski odmor (usporedite koliko bi se recimo milijuna Nijemaca trebalo preseliti u Alpe na skijanje). Ili, dok je većina umirovljenika u posjedu ili bolje rečeno vlasništvu barem jedne nekretnine.
O našim slabostima prema mobitelima i slanju poziva ili telefoniranju ne treba trošiti riječi. No, čudi kako bespogovorno plaćamo veće rate za telefoniju i mobitele nego za električnu energiju ili plin te se ove blagodati teško odričemo. No, pojedinci vrište kada treba dopunsko zdravstveno osiguranje povećati mjesečno za minornih 19 kuna! Usporedbe radi, taj iznos je manji od bona za mobitel, kutije cigareta, piva ili recimo flaširane vode kojom Hrvatska obiluje!
Uzmemo li u obzir silne milijune uložene u spomenike mrtvima (bivši američki predsjednik Kennedy ima samo križem označeno grobno mjesto!?), broj automobila ili motorkotača po obitelji (iako nešto starijih godišta od prosjeka u Europi) ili gustoću kafića po stanovniku, loši rezulati našeg standarda padaju u vodu.
Nadalje, što je s našom privilegijom da imamo pitku vodu iz slavine, uglavnom nezagađenu prirodu ili domaću prozvodnju hrane!?
Uz sve ove navedene apsurde i nelogičnosti vezane uz standard pitanje je zašto se ipak veliki broj naših sugrađana iseljava i traži bilo kakav posao izvan Hrvatske? Odgovor je jednostavan.
Kod nas ne postoje red i društvena pravila, a osobito nema pravednosti i nagrade za uloženi trud i rad. Rad na crno je sveprisutan, iskorištavanje sezonskih zaposlenika prolazi bez ikakvih kaznenih posljedica, a samo kod nas je moguće da vrhunski liječnici imaju manje plaće od lokalnih političara ili državnih službenika.
Kada bi uspjeli ispraviti ove devijacije, sigurno bi motivacija za poslom u Hrvatskoj bila veća, a varanje vlastite države smanjeno. Može li se to napraviti ili kada će se napraviti?
Odgovor nam mogu dati samo političke elite. Bez obzira na njihovu boju i svjetonazor jer u suštini one su uglavnom pokretane samo materijalnim i osobnim interesima.
Svjesni smo kako na ovakve slabosti osim politačara nisu imuni i tzv. obični ljudi. Stoga je Isusov poziv za koji uglavnom znamo ili smo barem negdje čuli (Ostavite sve i pođite za mnom!) vrlo aktualan i zahtijeva od nas da od njega ne odustanemo i da ga širimo. Ali, nije to lako!
Nedavno sam na ogromnom trajektu zamijetio samo jedno vozilo koje je imalo krunicu.
Stidimo li se toga ili…?
Dobar dan Gospodin Delaz, Slazem se sa vasim clankom, vasa razmisljanja i pogledi na nase drustvo imaju esencijalnu vrijednost, ali zadnja recenica je uspjela sve pokvariti. Citiram: (Nedavno sam na ogromnom trajektu zamijetio samo jedno vozilo koje je imalo krunicu. Stidimo li se toga ili…?) kraj citata Zasto bi jedna krunica u autu trebala nekoga okarakterizirati kao dobru osobu a sve ostale kao lose ljude ? to je na neki nacin diskriminiranje odredenog kruga ljudi.. Pravi krscanin ne diskriminira ljude po nekakvim obiljezima ili bilo kakvim vidljivim karakteristikama. Ono sto cuvamo i nosimo u srcu, kako se ophodimo sa nasim… Read more »