tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Točno 25 sati je proveo američki predsjednik Barack Obama u njemačkom glavnom gradu. Najavljeni radni posjet, više je izgledao svečarski, kurtoazan i turistički. Ono, kao ...eto bio ja u blizini pa ajd da navratim!
Dobro, dobro, naravno da to organizacijski nije tako i da je more ljudi dugo prije, ovaj posjet planiralo, provjeravalo, dogovaralo, ugovaralo. Barack Obama se želio pokazati u Berlinu kao svjež, političar novog kova, obiteljski čovjek. A Njemačka i Berlin i njihovi prvi ljudi, kao država i grad povijesti, tradicije, grad simbola -Brandenburških vrata, dvorca Charlottenburg, Zida, spomenika žrtvama holokausta, kao grad stare kulture i kao živi sudionik današnje svjetske politike čak štaviše svjetska pozornica s koje se upućuju važne poruke drugima.
Izbor mjesta, odnosno hotela u kojemu je bio smješten američki predsjednik /Ritz Carltont, gdje smo i mi Hrvati dva puta slavili Dan državnosti) te mjesta na kojemu je govorio i večerao, praktički su dva dana paralizirali centralne dijelove grada. Vožnja autom pa ponegdje i biciklom -nemoguća misija.
Po dolasku, kolona koja je pratila američkog predsjednika brojala je čak 70 automobila. Radi sigurnosti visokog gosta, njegove obitelji i pratnje, angažirano je čak 8000 policajaca. 8000? Da čuvaju jednog čovjeka? Polusatni govor pred Brandenburškim vratima, odnosno na Pariser Platzu, pratilo je /ispred neprobojnog stakla koje je štitilo govornika/4000 gostiju. A 200 ih je nazočilo svečanoj večeri u dvorcu Charlottenburg, bolje rečeno, u Große Orangerie, iako to mediji ne spominju) desnom krilu dvorca, onom istom gdje i mi Hrvati dočekujemo svoje goste u vrijeme koncerta Blistava noć klasike.
Govor na mjestu gdje je svojevremeno govorio i američki predsjednik Kenedy, nije donio neke značajne, vrlo važne, povjesne rečenice i poruke koje će se dugo ponavljati i pamtiti. Sve je proteklo svečano, uz medijsku pompu a bez euforije i velikih očekivanja koji su pratili prvu Obaminu posjetu Berlinu u vrijeme kad je još bio predsjednički kandidat. Za manjak euforije možda su odgovorne i visoke temperature, prave tropske vrućine. One su uistinu bile povjesne. Oko 37-mog podioka.
Pa tako, po ovim vrućinama, brojni kojima je u ovih 25 sati posjeta američkog predsjednika, dodijala kontrola i paraliza prometa te opća opsjednutost medija temom (što je odjenula supruga Michelle, pa gdje spavaju, šta jedu, o čemu pričaju …baš sve važne povjesne teme) zavapiše: Blago nama -dođe i ode, prođe Obama!
Još se Berlinčani nisu upitali: A koliko je to sve koštalo?
[…] Komentar na tekst Sonje Breljak: Blago nama prođe Obama […]
Svi zaboravljate sto se vec jednom americkom predsjedniku dogodilo, sto se dogada po svijetu, i da svi ti fanaticni islamisti nisu bas amerikancima naklonjeni.
Pored toga da je taj docek bio kojim slucajem za sve berlincane dostupan kostalo bi jos puno vise.
Takve posjete i pripreme nisu nista novoga desavaju se redovito i kod nas i u cjelom svijetu.
Bilo bi dobro da si pravimo misli oko svih onih koji
nase porezne doprinose pronevjeruju trose drzavni/narodni etat za svoje privatne potrebe, velike vile i aute itd.
Pozdrav iz Berlina
gledao sam sinoc na njemackoj TV pa sam se iznenadio….covjeka koji je dobio nobelovu nagradu za mir stite sa neprobojnim staklima, a na “svecani” skup dosli su samo odabrani……bas se svijet promijenio