piše: Božica Jelušić ...zapisi iz Nizozemske
Stigla, gotovo pred zoru. Ugodan krevet, još pamti moj obris tijela. Admiral je na svom mjestu, grade mu novu cestu do marine. Još malo i udahnut ću miris mora, algi, trave, slanog vjetra.
Galeb u visini, najava sunca u daljini. Biram omiljenu košulju. Kava i južno voće, razgovor ugodni, koji seže daleko i duboko … U perspektivi kolač s višnjama i Višnji voli višnje, kaže Ivan Golub. Usredotočujem se. To je lako, kad imaš središte …
…
Nedjeljna šetnja gotovo polupraznim gradom, kad gledaš figurice u prozorima, cvijeće na balkonima, bicikle uz ulazna vrata, male vrtove, kućice za ptice, spuštene rolete na prozorima, stolove ispred restorana, polivene sinoćnjim pivom…
Galebovi se goste razbacanim ostatcima, fanatični vježbaci trče ulicom ili plivaju u prilično ledenoj vodi, a brodovi idu svojim rutama, ne poznavajući ni svetka ni petka ..Kava sa sladoledom na polupraznoj terasi, okus mentola u cigareti, nehotice ulovljena engleska rečenica iz pravca susjednog stola: “‘But we always have a choice to leave…” Neobičan osjećaj da su riječi upućene baš meni
U moru se javlja tamna i brzotečna struja, kao da je ispod ledenozelene vode potekla mrlja tuša, dugačka nekoliko kilometara. Približava se obali, razbijajući krijestu vala o kamenje. Limeni vjetrokaz na krovu kolebljivo drhti: Kojoj cu se prikloniti strani?
Čim trepnem, cijela se perspektiva promijeni: ružičasti stolnjaci, karmin nečijega pulovera u prolazu, rep zlatnog retrivera nalik zastavici, dječji balon koji poskakuje po opustjeloj plaži.
Ne postoji trenutak u kome se ništa ne događa. Kao lakmus, puštam da nevidljiva zbivanja prođu kroz mene, vireći ispod oboda slamnatog šešira prema golemoj crvenkastoj kuli, čije obrise želim zabilježiti crtačim perom.
Sto se mene tiče, da, ovdje bih se lako predala, otvorila vrata mirnijem tijeku i ušla kroz vrata kasne zrele dobi, ne žaleći ni za jednim od velikih uzbuđenja i izazova mladosti …