tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ – Baš je bio lijep program. Lijepa večer. Jedna od najljepših …i tako dalje.
Bilo je tijekom i nakon nedjeljne večeri prilično takvih i sličnih usmenih pa i pismenih komentara na program obilježavanja ulaska Hrvatske u Europsku uniju u organizaciji Saveza hrvatskih društava Berlina.
Prije više mjeseci se u Savezu dogovaralo što učiniti na taj dan, ako sve s terminima oko usvajanja pristupnog sporazuma bude u redu. Kako obilježiti taj čin i dan ulaska Hrvatske u Europsku uniju?
–Okupit ćemo se, obilježiti, zabaviti, ulaz svima slobodan ...Onda još utvrdili da to bude baš u nedjelju 30. lipnja, uoči ulaska Hrvatske u EU.
– I dobro, što ćemo raditi na toj večeri, čime ju ispuniti, kakav je program …priupitam.
– Kad si već pitala, pobrini se za program …odgovore mi fino. I na tome i ostade.
Sad, kraj lipnja za kakvu manifestaciju u iseljeništvu i nije neko sretno vrijeme. Osjetio je to i tamburaški sasav Fijaker koji je tjedan prije, gostovao u Berlinu. Ili Gibonni. Ni njegov koncert nije pratila masa kako je to primjerice bilo u Beču. Naime, ovdje su školski praznici uvelike počeli pa kako tog ljetnog raspusta i nema nešto previše (do početka kolovoza) naši ljudi brzo kreću put domovine ili gdjegod drugo.
Prihvatih se posla organiziranja i pripremanja programa. –A ne žao m i je …Bi ja ali nisam tu, Baš taj dan putujem!
I slično tome. Uglavnom, već pri prvom “opipavanju” situacije, bi jasno kako neće biti lako doći do kvalitete.
A kvalitet sam htjela. I jednu večer u kojoj se neće samo pojesti i popiti već i štogod dobroga čuti. Načinih koncept kroz koji pratim naše iseljeništvo od prve generacije pa do mlađih odraslih ovdje, rođenih u Njemačkoj ili onih skoro pristiglih iz Hrvatske radi školovanja.
Zapjevao Mješoviti crkveni zbor kojeg vodi Matija Ćosić. Prava šteta da našim svećenicima radi drugih obaveza, nije bilo moguće doći, jer u toj priči koja govori o hrvatskom iseljeništvu, Misije su imale i imaju važnu ulogu.
– Sanjali smo dugogočekivani, idealizirani povratak u Domovinu a sad evo, Domovina dolazi k nama. I mi ovdje imamo o tome što za reći …
Prije nekog vremena slušam razgovor dviju žena u sakristiji crkve na Mehringdammu. Jedna veli: E, kad smo mi tek dolazili u Njemačku, dosta toga bilo drukčije nego danas. Na birou rada u formularu bilo i pitanje:
–Koliko dugo namjeravate ostati u Njemačkoj? Moj suprug upiše: tri godine (ono, znaš, pravili kuću pa eto treba …) a kum ga iza leđa gurne pa kaže: Nemoj tri, piši dvi, dosta nam i dvi. I eto, veli gospođa, od tada do danas prošlo već više od 40 godina!
Toliko dugo je od vremena masovnih dolazaka radnika na, mislilo se obostrano, i kod nas a bome i kod Nijemaca, privremeni rad u inozemstvo. Nisu to bile lake godine za naše ljude, puno se toga novoga doživjelo, obitelji se razdvajala, privremenost se razvukla, produžavala, uzimala svoj danak, obiteljski, privatno pa i društveno.
Trudili su se naši ljudi predstavljati svoju naciju i državu najbolje što su mogli, radili, gradili, djelovali u crkvi, društvima, sportski, humanitarno, kulturno …Croatia, Brođani, Mažuranić, Zajednica, Tijarica …nazivi su naših društava. Split, Dalmacija, Zagreb, Pula, …nazivi su naših restorana. Ivan, Krešo, Ana, Marija …imena su naše djece.
Raširenih ruku dočekivali smo goste iz Domovine a punih ruku odlazili joj u goste. Sutra Brođanima dolazi gošća ih Hrvatske na liječenje u Berlin a ovih dana su naši ugostitelji ustupili invalidska kolica koja su hitno zatrebala gospođi iz Hrvatske za posjeta Berlinu. To su tek najsvježiji primjeri. Tko to može platiti!? Ali može istaknuti i zahvaliti.
Prigodom nedavnog potvrđivanja Sporazuma o pristupu Hrvatske Europskoj uniji u Bundesratu, njemački ministar Westerwele je rekao:
– Ne bojimo se ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Brojni Hrvati koji žive i rade u Njemačkoj, potvrda su tome, slove za vrijedne radnike, odlične stručnjake, najbolje integriranu migrantsku skupinu u Njemačkoj. To je istaknuo njemački ministar. A ja vam kažem hvala. Baš ste učinili puno dobrih stvari, iza sebe ostavljali uvijek dobre tragove. Valjali su Hrvatskoj i na putu u Europsku uniju …
Eto tako …pažljivo je publika slušala. I gosti poput veleposlanika dr. Kovača i parlamentarnog zastupnika Juratovića.
– Puno se govori o gubljenju hrvatskog identiteta, kako kod mladih iseljenika, novih generacija rođenih ovdje a sad se često raspravlja i o toj opasnosti unutar veće zajednice naroda. Njegova očuvanost ovisna je o našoj želji, trudu i radu na očuvanju i njegovanju. Što o tome misle mlađe generacije iseljenika. Ponekada nam požele ispričati o tome, kako im je bilo na dočeku pape, što su radili na susretima mladih u Sisku ili kako su putovali na Euharistijski kongres u Koeln, kako žive u Europi, ali mi ne dolazimo, ne zanimamo se, ne slušamo ih, ne pratimo, ne idemo s njima. Pustili smo ih same naprijed a mi stali i čekamo povratak. Sad nas sustigla Europa …
Pa pustih mlade da govore riječima, glazbom, plesom. Ponosna sam na sve što nam je pisala do sada Andrea Vidović, Njeno pismo Berlinu iz Afrike, našlo je mjesto u u ovoj večeri. A uz Andreju su sjedili i posebni gosti, njeni prijatelji iz Afirke. Pa onda Anino pismo … draz njena hrvatskog identiteta.
Plesali su mladi plesači Marina Piteša i Paskal Kuna. Oboje su u Berlinu rođeni pa kroz njihov rad možemo gledati nove generacije mladih koji ovdje žive puni život, neopterećen povratkom, gradnjom kuće u domovini ili brigom o dijelu obitelji koji je negdje drugdje.
I dvije gitaristice, Njemica Sally Künlehnz i Hrvatica Mihaela Breljak, dopunile su pripovjest o iseljeništvu danas.
Kako je bilo predivno slušati i gledati operne pjevače Gorana Caha i Zdravku Ambrič. Zdravka je rođena u Stuttgartu a Goran je iz Lipika došao na glazbeno školovanje u Berlin …
I na kraju folklor Zajednice koji je dok ovo čitate spreman krenuti put Hrvatske gdje sudjeluju na 47. po redu Đakovačkim vezovima. Nek domovina vidi kako se u Europi čuvala i čuva hrvatska kulturna baština.
Tako smo cjelovečernjom pričom o hrvatskom iseljeništvu gledanom kroz prizmu glazbe, plesa i kulture, dočekali vrijeme ulaska Hrvatske u Europsku uniju, držeći pritom, kao i uvijek do sada kad je to bilo potrebno, domovinu za ruku.
– Fasciniran sam programom …reče na kraju njemački parlamentarac, Josip Juratović. Ne čudi, fascinirana sam i ja onim što su stvorili i stvaraju, čuvali i sačuvali, naši iseljenici. Program priređen u povodu ulaska hrvatsle u Eu, tek je mali odraz te vrijednosti.