piše: Marijana Šundov
Bruxelles, 6. srpnja 2013. – Nakon tjedna Hrvatske u Bruxellesu i niza događanja …postavljanja naše zastave na vrh poznatog Atomiuma, otkrivanje makete crkve svetog Marka u Mini Europa parku, otvaranja izložbi, predivnog koncerta Simfonijskog orkestra i Zbora HRT-a u Concert Noble koji je pokazao bogatstvo i ljepotu naše glazbe bili smo spremni za „Dan D“. Bližio se 1.srpnja odnosno večer uoči povijesnog dana.
Naravno daleko smo od domovine i mogli smo birati hoćemo li prijenos gledati sami doma ili zajedno sa prijateljima. Odlučili smo se za ovo drugo.
Nas nekoliko okupilo se uz domaće kolače i belgijsko pivo kako bismo zajedno gledali prijenos sa trga bana Jelačića u Zagrebu i tako barem u mislima bili tamo i proslavili povijesni trenutak pristupanja naše domovine Europskoj uniji.
Komentirali smo goste, tko je sve došao, a tko nije. Ima li to neku poruku ili je čisto slučajno. Uglavnom smo se složili kako na tako visokoj razini sve ima poruku. Međutim nije vrijeme za to. Vrijeme je za proslavu i radost radi dobro obavljenog posla. Pred nama je novi početak.
Pričali smo i o tome što će Hrvatskoj donijeti članstvo u EU. Živeći u inozemstvu upravo u toj istoj Europskoj uniji jasno nam je kako članstvo neće donijeti šanse preko noći ali će ih donijeti sigurno. O nama samima najviše ovisi kako ćemo te šanse iskoristiti.
Naravno razgovarali smo i o programu koji slijedi i koji treba predstaviti našu baštinu. Rekla sam kako sigurno neće biti lako u dva sata zbiti preko tisuću i tristo godina stvaralaštva, povijesti i tradicije. Kada je program krenuo sa narodnom pjesmom koju je otpjevala solistica „Lade“, nastavio sa vrličkim kolom, zvončarima, stihovima, video-projekcijama na zgradama trga, izvedbama 2 CELLOS ali i klasičnim djelima i kompozicijama i modernim plesom – utihnuli smo i pustili da nas nosi bogatstvo, ljepota i umjetnost.
Pomislila sam kako ne smijemo biti pesimisti, ne trebamo se plašiti, uspjeli smo u svim nemirnim vremenima i teškim danima, kojih nije nedostajalo u našoj povijesti, stvoriti ovako predivna djela i sačuvati svoj identitet. Zašto sumnjati da i dalje neće biti tako. Može biti samo bolje.“ Ave Maria“ iz opere Gubec beg za mene je simbolično bila i zahvala Gospi koju zovemo Kraljicom Hrvata i svojom majkom. Majka nas je dovela kući. Hvala ti Gospe, hvala ti Majko.
Sjetila sam se kršćanskog udjela u stvaranju današnje Europske unije zapravo prvotne uloge dvojice katolika Jeana Monneta i Roberta Schumana. Njih dvojica su inicirali potpisivanje ugovora zajedničkog Europskog tržišta za ugljen i čelik. Kada je 1951, šest zemalja potpisalo ugovor Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i Luxemburg bio je to početak. Sam francuski ekonomist Jean Monnet bio je do 1955. na čelu te zajednice, a ostala je poznata njegova izreka : “Nisam optimist ali sam odlučan!” Strašni Drugi svjetski rat završio je 1945., a šest godina poslije države koje su međusobno ratovale potpisale su sporazum i to vezan upravo za ugljen i čelik. Tako su ratne sirovine pretvorene u instrumente suradnje i mira.
Robert Schuman, francuski ministar vanjskih poslova s Talijanom Alcide De Gasperijem i Nijemcem Konradom Adenauerom smatra se političkim tvorcem današnje Europske unije. Zahvaljujući ovoj trojici, koji su bili istinski i duboki kršćani, projekt Europske unije postao je demokršćanski. Zastava Europske unije je plava sa 12 zlatnih zvjezdica, a nadahnuće je Gospina kruna. Francuski umjetnik Arsen Heitz izjavio je kako je nadahnuće za europsku zastavu našao upravo u marijanskoj ikonografiji koja Gospu prikazuje sa zlatnom krunom: „I znamenje veliko pokaza se na nebu: žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.“ (Otk 12,1).
Geslo Europske unije je „Diversitas in unitate“ – „ Ujedinjeni u različitosti“, a himna Oda radosti. Simboli su to koji govore o bratstvu među ljudima, poštovanju onoga drugog različitog. Upravo su zvuci Ode radosti popratili prve minute 1.srpnja 2013. na glavnom zagrebačkom trgu glavnog grada Hrvatske. Veselo smo nazdravili jedni drugima i našoj domovini. Kilometrima smo daleko ali srcima tamo.
Tri dana poslije, u srijedu, 3.srpnja 2013., u Bruxellesu i to zgradi Vijeća Europe je održana zajednička svečanost Hrvatske i Litve na kojoj je obilježeno pristupanje Hrvatske i početak predsjedanja Litve Europskom unijom. Bilo je to lijepo i veselo večer s mnoštvom domaćih i stranih uzvanika, dobrom hranom i pićem iz obiju država. Hranu i piće iz Hrvatske osigurale su županije i poduzetnici. Posebnim avionom u organizaciji Ministarstva vanjskih poslova došli su i deseci pregovarača koji su godinama radili na pristupanju, kao i ministri Vesna Pusić, Anka Mrak Taritaš, Darko Lorencin, Fred Matić, potom šef HGK Nadan Vidošević i drugi.
Vesna Pusić šefica hrvatske diplomacije rekla je ovom prigodom kako su stotine i tisuće ljudi u Hrvatskoj radile 12 godina na ovome, da bismo postali normalna europska zemlja i osigurali sigurnu budućnost.
– Velika je razlika između uspjeha i neuspjeha – ovo je veliki uspjeh, kazala je ministrica Pusić.
Sve je uveličao nastup Klape HRM-a Sveti Juraj koji su nadahnuto otpjevali europsku himnu Odu radosti na hrvatskom jeziku. Dakako bilo je tu još predivnih izvedbi Klape Sveti Juraj poput Vivat Croatia i Kome bi šumilo more moje sinje…
Pomislila sam konačno smo u Europskoj uniji. Čitala sam brojne komentare, dosta njih je bilo negativnih, dosta ih se bavilo zavjerama i nekom tajnom povijesti Europske unije. Umjesto zaključka citirat ću velikoga Antuna Gustava Matoša (preuzeto sa stranica Hrvatskog kulturnog vijeća www.hkv.hr – „ Domoljubne misli i poruke A.G.Matoša“; autor Davor Dijanović):
-Vi dobro znate, da je ponajveća naša strast Evropa, Zapad, Evropa umjetnosti, znanja i slobode, pa ako danas slušamo s poštovanjem svaki novi zvuk te velike kulturne simfonije, ne radimo li isto, što su činili najbolji naši literarni prethodnici?“…A kako je Matoš bio vizionar i predvidio događaje svjedoče rečenice : “ Veliki imperijalizmi, malim narodima kobni, nalaze uspjeha samo u barbarstvu neevropejskih kolonija, dok se može predviđati vrijeme kada će zbog ekonomskih konkurencija, kao što je npr. sjeveroamerička, Evropa malo po malo morati ulaziti u ekonomski savez koji mora uroditi i savezom političkim. Društvo i politika sve više i više se demokratizuje, i pobjeda demokracije u Evropi bit će spas svih ugnjetenih i poniženih, pa i naš.