PISMA IZ BELGIJE
Jesenja prodaja kolača ili …O velikodušnosti
piše: Marijana Šundov
Bruxelles/ 12.listopada 2013./ Jesen je obojila drveće po parkovima. Predivno je, pravi vatromet boja i plodova. I izlozi su u znaku jeseni i predstojećih blagdana.
Do početka studenoga ima još dva tjedna ali tikve raznih boja, i ukrasi za Noć vještica ili Halloween (Hallowe’en) kako ga ovdje zovu – na svakom su koraku.
Radi se o proslavi noći uoči Svih svetih, 31. listopada, a samo ime (engleska verzija) zapravo je skraćenica od All Hallow’s Eve ili Hallow Eve (Sveta večer, noć uoči Svih svetih).
Običaj svetkovine ovog dana vuče podrijetlo iz mitologije starih Kelta. Prema ovoj mitologiji 1.studeni je bio početak nove godine i dan kada mrtvi napuštaju svoje grobove. Naravno oni onda posjećuju svoje žive bližnje i nekadašnje domove, a živi su pak ne želeći takve susrete na sebe stavljali zastrašujuće maske.
Osvajanjima Rimljana ovaj običaj je proširen i romaniziran. Rimljani su dodali običaj gašenja vatre na ognjištu, te ostavljanja hrane na kućnom pragu. Dobrim dušama se htio olakšati dolazak doma, a loše zaplašiti. Na pragovima kuća Rimljani su ostavljali izdubljene repe, cikle ili krumpire s upaljenom svijećom. Sadašnja vladarica Halloweena – bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.
Gledajući jedan maštovito ukrašen izlog čokolade mislim kako su ljudi oduvijek raznim ritualima i običajima obilježavali različito vrijeme u godini. I naravno pokušavali odgonetnuti misterij smrti.
Mi koji vjerujemo znamo da prave smrti nema.
Kako je to dobro s malo riječi izrekao Didier Rimaud, francuski isusovac, pjesnik i skladatelj „ Kako ću znati odakle dolazi dan ako ne prepoznam svoju noć? Kako ću znati što je tvoj život, ako ne prihvatim svoju smrt?“
Misli mi sa čokolade skrenu na kolače i nedavni „slatki“ humanitarni događaj u kojem sam sudjelovala.
U središtu NATO-a održana je jesenja prodaja kolača. Pozvane su sve zemlje članice da sudjeluju i daju svoj doprinos.
Trebalo je napraviti kolače odnosno donirati kolače i doći ih prodavati na štand. Kao i uvijek hrvatske žene rado su se odazvale.
Sav prikupljeni novac od ove i sličnih manifestacija sliva se u centralnu blagajnu NATO Charity Bazaara. Odatle se putem otvorenog međunarodnog javnog natječaja dodjeljuje humanitarnim udrugama.
Prošle godine su hrvatske dvije udruge „Anđeli“ i „Srce“ dobile od tih sredstava 20 tisuća eura. Ove godine najviše sućuti odnosno glasova članica Skupštine Bazaara iz 38 zemalja među kojima i Hrvatske, dobili su projekti iz Litve, Latvije, Estonije i Slovačke.
Svi projekti vezani su za olakšanje života djeci oboljeloj od karcinoma i autističnoj djeci.
Mislim na to koliko ima potrebnih koji su se javili na natječaj kako su zarađena sredstva samo kap u moru. Mislim i na sve divne žene koje su bile zajedno sa mnom, odvojile vrijeme i sredstva kako bi bar malo ovaj svijet učinile ljepšim.
Znam da je u životu velikodušnost kao i sve stvar izbora. Velikodušnost nije davanje jer očekujem nešto zauzvrat. To nije samopromocija, a ni čin umirivanja savjesti. Vjerujem „kako požanjemo, tako ćemo i žeti“. Znam da imamo zato što dajemo.
Novac tu nije odlučujući faktor, davno je naš narod skovao mudrost „kako ne daje onaj tko ima para, nego onaj tko ima srca“. Ono što dajemo sigurno će nam se vratiti na bilo koji način.
Bio je to krasan događaj. Jesenjom prodajom kolača zaradile smo oko 2500 eura. Međutim malo po malo. Do kraja godine skupit ćemo sredstva za udruge koje smo izabrale.
Ako barem jednom djetetu učinimo život malo ljepšim …vrijedilo je!