Kakav je sadašnji hrvatski turistički trenutak
piše: Žarko Delač
U srcu turističke sezone za očekivati je kako će pozornost medija i javnosti biti usmjerena na raznolike aspekte turitičkih pokazatelja i kretanja osobito u kontekstu gospodarske grane koja nas koliko toliko može izvući iz sadašnje krize.
Stoga se i ove godine broje vozila na autocestama, putnici na graničnim prijelazima, uplovljavanja cruisera, broj noćenja kao i nazočnost ministra turizma na terenu i obilasku turističkih odedišta.
Pitanje je koliki je pri tome, na ove brojke, utjecaj znanja i doprinos dobro plaćenih turističkih menadžera i profesionalaca. Ili je sve skupa prepušteno stihiji, kolotečini i događanjima izvan naše države koji nam idu na ruku što se odnosi u prvom redu na sigurnost gostiju.
Možda nam u svemu turistički stručnjaci i znanost nisu niti potrebni jer ne zaboravimo kako je donedavni ministar turizma Bajs bio turistički analfabet, a bio je jedan od najuspješnijh ministara.
Zbog čega školujemo tolike turističke radnike, hotelijere, ugostitelje ili recepcionere kada nam je sezona i nadalje vrlo kratka i godinama ispunjena jednoličnim i monotonim sadržajima?
Kako je moguće da je kuglica sladoleda 9 kuna ili komad pizze 15 kuna što prolazi bez komentara odgovornog ministarstva ili pokušaja da se astronomske cijene stave u realne okvire. Ako vlada može utjecati na rad banaka zar je moguće da ne može ukrotiti pohlepne sezonske ugostitelje i utjecati na cijene izvanpansionske potrošnje?
Ogromni se društveni novci ulažu na turističke sajmove i promocije kako bi doveli što više turista koje zatim prepuštamo na milost i nemilost individualnim sezonskim trgovcima, prekupcima i nakupcima.
Na vrlo banalnom primjeru čišćenja automobilskih stakala vrlo se zorno može uočiti kako su Nijemci i Austrijanci vrlo štedljivi jer na našim benziskim crpkama daju male ili nikakve napojnice. Prema tome sigurno vode brigu o cijenama i ponudi u našim ljetovalištima i to nam je sigurno otegotna okolnost u našim nastojanjima da privučemo što više gostiju.
Ili …čemu čuđenje kada nam dođu s punim spremištima hrane i pića znatno jeftinijim u zemljama Europske unije.
Kada bi samo o tim sitnicama započeli ozbiljnu raspravu i usmjerili misli i energiju sigurno bi mogli nešto učiniti za uspješni hrvatski turistički proizvod.
Ovako, turistički zaposlenici, a ima ih na tisuće, gledaju svoje interese samo u svom uskom području i lagodno žive od turističke članarine koju dobivaju od privrede i boravišne pristojbe od turista. O njihovim rezultatima rada i produktivnosti nitko ne vodi brigu i ne koristu tu silnu ljudsku kvantitetu i djelovanje ugrađenu u sve općine, gradove, županije, Hrvatsku turističku zajednicu, Ministarstvo turizma, gospodarske komore i tko zna još koje sve druge organizacijske oblike.
Krajnje je vrijeme za temeljite promjene u turističkoj branši i preispitivanje dosadašnje prakse i još uvijek socijalističkih zasada temeljenih na radnička odmarališta, ogromne društvene hotele i nuđenje turistima samo sunca i mora.
Vrijeme je za kongresni, vjerski, sportski, ribolovni, lovni i druge vrste turizma, a ne za puko prebrojavanje vozila i turista po autocestama.
Bolje je imati manje turista koji će potrošiti daleko više od recimo razuralenih alokoholiziranih i drogiranih partijanera kojima su posjete restoranima, muzejima, koncertima ili kulturnim znamenitostima, nepoznanica.
No, ako je takav svjetski trend i prisiljeni smo primati učeničke ekskurzije, gostiti informatičku generaciju i cyber igrače onda niti toliko razvikano Zrće sigurno nije pravo rješenje.
Jedino je rješenje sustavni pristup i plan razvoja turizma u narednih 10 i više godina. No, kako na žalost niti u jednom segmentu ne postoje dugoročni planovi i strategija, turizam nije iznimka.
Zbog toga, ne vidim u skoroj budućnosti pozitivne pomake u turističkom segmentu. Kratkoročno krpanje proračunskih rupa, rasprodaja državne imovine, neuspješni projekti, odlazak mladih stručnjaka i betonizacija naše obale kako bi zaradili što više samo na prodaji zemljišta, naša su realnost, te nam jedino preostaje pouzdati se i nadalje u sreću i hrvatskog zaštitnika Sv. Josipa.