JEDAN JEDAN DVA …112 …MILENIJSKA FOTOGRAFIJA

O ČEMU JE RIJEČ
piše: prof  Žarko Delač

Iako je lijepo bilo vidjeti ljude na Trgu bana Josipa Jelačića koji su svojim tijelima formirali broj 112 te pridonijeli  još jednoj tzv. milenijskoj fotografiji ne mogu se oteti  dojmu kako je to bilo nepotrebno.
Čini mi se kako smo svjetski prvaci u tim fotografijama tako da bi možda bilo bolje staviti u naslov 112. milenijska fotografija. Jer svakog tjedna se pojavi neka nova milenijska fotografija što je prešlo u pomodarstvo i izgubilo osnovnu izvornost i smisao. No interesantno je kako se u ovom projektu angažirala državna služba za zaštitu i spašavanje i time obilježila 20-u obljetnicu.
Hoće li ovom fotografijom nekog dodatno spasiti ili zaštititi  nije mi jasno ali sam siguran da nisu spasili svoj proračun na najkorisniji način. I dok vlada štedi i na vodi ova državna služba ne štedi ni na promidžbi. I to u vrijeme velikih ekoloških i meteoroloških incidenata i nepogoda  kada smo se više puta uvjerili kako njena  materijalna opremljenost nije na baš zavidnoj razini. Da ne govorim o organiziranosti ili bolje rečeno tromosti sustava.
Posebno je zanimljiva situacija u Zagrebu te rad nedavno formirane gradske službe za djelovanje u izvanrednim situacijama. I dok su se na središnjem zagrebačkom trgu djelatnici DUSZ-a fotografirali s volonterima u poštanske sandučiće se ubacivao informativni letak o potresu. I to ni manje ni više  nego uz konstataciju  kako će 52 000 stambenih objekata biti srušeno uz potres jačine 6,3 stupnja po Richteru!
U sjećanju nam je ostalo kako su gradski spasitelji razmišljali i o nabavi oklopljenog vozila popularno nazvanog tenkića ali nisu zapamćeni po onom osnovnom, prevenciji i uvježbavanju građana. Nedostaje i kvalitetan popis opasnih tvari i otpada, popis zagađivača i nadzor i kontrola potencijalno opasnih proizvođača.
Pa kad se u metropoli dogodi havarija u kojoj se uguše i spasitelji ne znamo danima što je tome uzrok.
Ili kada izgori skladište s madracima zateknemo umjesto madraca bačve ulja.
Ili o radioaktivnom otpadu u centru grada saznamo tek nakon medijskih napisa. I tako unedogled.
Zbog toga se ne slažem s onima koji kažu kako je projekt civilne zaštite prije 20-ak godina bio loš. Ili zašto sve što je bilo prije stvaranja hrvatske države mora biti apriori loše?!
Danas u Hrvatskoj nitko nema zaštitnu masku, pribor za pružanje prve pomoći, tablete za dezinfekciju vode, a gdje su skloništa i kako do njih doći znaju samo malobrojni.
Da se vratim ponovno na Zagreb i njegove nebodere s pitanjem znate li koliko su najduže ljestve ili platforma za gašenje požara!? Umjesto odgovora dovoljno je reći kako bi stanari i zaposlenici od 8. kata na više bili prepušteni sami sebi u slučaju bilo kakve katastrofe!
Zato bi bilo bolje umjesto trošenja novaca i vremena na paradna slikanja utrošiti novce na opremanje i prionuti poslu te educirati i uvježbavati građane. Još kada bi objedinili obranu i civilnu zaštitu i ugledali se na recimo neutralne Švicarce gdje bi nam bio kraj!
Ili stvarno mislimo kako nam je profesionalna vojska dovoljno opremljena za obranu od poplava, potresa i za očuvanje teritorijalnog integriteta i sigurnosti?!
A žalosno je gledati tu našu pobjedničku vojsku kako ostaje s vozilima u kvarovima kada ponekad izađu na teren izvan vojarna.
Ovako nam ne preostaje ništa drugo nego da se zabavljamo slikanjem i molimo Boga da ima što manje prirodnih nepogoda ili  katastrofa uzrokovanih ljudskim aktivnostima.