tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Jučer su klupe u crkvi svetog Bonifacija, u vrijeme nedjeljne mise, bile poluprazne. Odavno nisam vidjela manji broj vjernika u crkvi.
Dobro, godišnji su odmori, ljeto je, djeca imaju još tjedan dana školskog raspusta, pa i ne čudi. Uz to, velike su vrućine pa je i to povod da se brojni, i iz zdravstvenih razloga, ove nedjelje ne uputiše niti do crkve.
Naime, njemački glavni grad se cijeli tjedan doslovce kuha na 36 stupnjeva a na suncu je temperatura zasigurno i oko četrdesetog podioka. Sve što može i ima kuda, u dane vikenda je potražilo osvježenje. A ima se kuda. Berlin ima bazene, parkove, rijeke, ima jezera …doduše o čistoći istih je ovih dana u javnosti bilo neke dvojbe, ali po ovakvom vremenu, tko mari …daj šta daš!
Ove godine ljeto provodimo u Berlinu. O razlozima takve odluke, opširnije nekom drugom prigodom. Uglavnom, ima se posla pa ne bi vremena za putovanje. Prvo je to ljeto, u posljednjih devetnaest, koje ne provodimo putujući po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
A znalo je to potrajati svaki puta i po više tjedana. Najmanje četiri-pet. Dok obiđemo prazne stanove, pa ostarjele rođake, pa kutove grada poznate iz djetinjstva i mladosti, obilježimo obljetnice, osmrtnice, obiđemo, prođemo, okupamo se, na brzinu pocr(ve)nimo …i sve tako. Uglavnom, vratimo se s odmora umorniji nego li smo pošli.
Sad kad razmislim, stvarno s tim našim, pomalo i opsesivnim putovanjima zbunjujemo i sami sebe i svoju djecu. Obilazeći tako uvijek iznova svoju vlastitu prošlost, potrošimo toliko snage, vremena i novca dovoljnog za prosječno desetodnevno ljetovanje u najluksuznijem ljetovalištu. Al, ajde de, mi …iseljenici mukom i prilikama …imamo tu potrebu vraćati se, hraneći neki prazni balon mogućega povratka u koji više nitko ne vjeruje iz prostog razloga, jer u vrijeme i mjesto povratka niti sami ne pašemo više. Izmijenili se brate i oni …sela, gradovi, zemlje, ljudi …a i mi, pa daj ti to sad pomiri.
Dakle, lijepi su ljetni dani …iako ovih dana prevreli …i u Berlinu. A taj je pun ponuda razne vrste. Ovdje i u ljeto postoji izvrsna kulturna ponuda. I to bukvalno vani, pod vedrim nebom. I dostupno svakom.S razlogom je grad i u ove tople ljetne dane krcat turistima iz cijelog svijeta. Kako se to radi, a nema se mora …e, o tome može Berlin i našem turizmu, očitati bukvicu.
Na vijest još od prije ljeta, kako ove godine …iz raznoraznih razloga …ne putujemo “dolje”, u …kako mi to volimo reči “naše domovine”, najmlađa kći, devetnaestgodišnjakinja, rođena u Berlinu, veli:
–Konačno …ljeto u Berlinu! Pa mi 19 godina, devetnaest ljeta putujemo uvijek u Hrvatsku i Bosnu …pa tu nastade diskusija …kako ima i drugih zemalja, mora, otoka, ljudi…
– Ali eto mi to tako volimo, pa sad, jednom ćemo negdje drugo …kažemo.
-Možeš zaboraviti, bez nas …mislimo u stvari.
Sad, ima dijete pravo. Ima se i drugih zemalja, mora, otoka …sigurno da vrijedi vidjeti, doživjeti …
-Rezervirala sam let za Split, izjavi iznenada kći prije neki dan. Ha, vidi sad! Odoše ona i prijateljica, Njemica Sally, na deset dana u Makarsku.
– Pa kako, otkud …zar ne idemo, veliš, devetnaest godina put Hrvatske ...pitam. I smijem se.
– Eh, mama, ali ovo je nešto drugo, mi ćemo same malo, ja znam jezik pa mogu prijateljicu voditi, pokazati Hrvatsku, more …kaže i smije se.
Smijemo se zajedno. Od tog smijeha i ljeto u Berlinu manje je vruće, kao da osjetih maestral Makarske koji će uskoro milovati lice naše kćeri i njene prijateljice.
Mi ostadosmo ovo ljeto u Berlinu. A ti more Jadransko, primi nam djecu u zagrljaj …
–