piše: Žarko Delač
Godišnji odmor je vrijeme opuštanja, zabave i razonode i toliko u posljednje vrijeme sve više potrebnog punjenja životnih baterija kako bi ostatak godine mogli izvršiti sve zahtijevnije poslovne, obiteljske i druge zadaće koje pred nas postavlja okolina i društvena zajednica.
Stoga tijekom ljetovanja zaboravimo na dane i sate u tjednu, opustimo se uz nešto jaču glazbu u vozilu, opuštamo se uz piće ili kavu u kafićima a dozvolimo si čak da u trgovinu odemo u kupaćim kostimima. Kada bi to napravili u Zagrebu i došli recimo u neki trgovački centar uvjeren sam kako bi odmah reagirali zaštitari. Zašto je to tako?
Vrlo jednostavno, riječ je o moralu i prihvaćenim društvenim normama koje nas uz bonton i ljudsku savjest razlikuju od drugih stanovnika na našoj jedinoj zemlji. Upravo ta činjenica bila je i glavna tema u nedavnom razgovoru s dugogodišnjim prijateljem koji se žalio na licemjernost čovjeka, zagovarao bespotrebnost odjeće, žalio na sputavanje „nagona“ i konačno iznio mišljenje kako Bog ne postoji!
Nastojao je to potkrijepiti između ostalog i činjenicom kako unatoč velikom broju vjernika velika većina njegovih oženjenih prijatelja ima ljubavnice ili ljubavnike između ostalog i mnogobrojne javne i političke osobe kao što je aktualna ljubavna afera člana NO HRT-a i vladajuće stranke.
Uzalud sam naglašavao kako vladajuća stranka nije demokršćanska i okuplja upravo ljude njegovog svjetonazora ali to je u konačnici vrlo mali broj hrvatskih građana. Naglasio sam kako je odjeća potrebna i zbog higijenskih i zdravstvenih razloga, kako nagoni i seks ne mogu biti osnovna nit vodilja ljudskog života već samo ljubav i naravno istina.
Uspoređivao sam životinje i njihovo vrijeme za parenje i obiteljsku ljubav supružnika tijekom čitavog života i osobito u starijim danima te brigu za djecu i naravno unuke. Sve jo bilo uzalud.
Unatoč mom trudu zaključio je kako svi trebamo zemaljski život provesti maksimalno moguće bolje i uživati kao što su to radili i stari Rimljani čija je civilizacija propala ali tako će i današnja završiti.
Ne vjerujući da to može kazati čovjek kojeg dugo poznajem i koji nakon takvih riječi nema namjeru se ispovijediti i očistiti od grijeha, odustao sam od daljnje rasprave. Držeći se kršćanskih načela da ne sagriješim i propustom pokušao sam mu proširiti obzore i jednostavno mu pomoći kako bi se izvukao iz začaranog kruga.
Naravno kako to nije jednostavno i lagano jer da bi čovjek promijenio mišljenje potrebno je puno truda, primjera i osobnog zalaganja.
No možda je upravo vrijeme godišnjih odmora pravo vrijeme i najbolji način da se zapitamo gdje smo i što radimo kao prolaznici na ovoj vječnoj životnoj stazi?
Kakva li je hrabrost potrebna da se odbaci mogućnost vječnog života i otkupljenja duše samo kako bi tričavih nekoliko desetljeća živjeli na Zemlji. Je li to uostalom sreća u mijenjanju partnera i uživanje u seksualnim slobodama uz prijeteću opasnost od spolnih bolesti, a ne doživjeti istinsku ljubav i zajedništvo muškarca i žene? Ne samo u dobru već i u zlu i svim životnim nedaćama i poteškoćama.
Možda je obilje sunca i soli koji su za većinu od nas sinonim ljetovanja i godišnjih odmora pravo vrijeme za novi početak i razmišljanje o budućnosti, osobni doprinos zajednici i svojoj domovini. Na sve nas to treba potaknuti i pomoći nam i obrazovni sustav kojem prema posljednjim istraživanjima upravo nedostaju takvi i slični sadržaji. Uz uvođenje bontona, domaćinstva, zdravstvenog i vjerskog odgoja mladi će ljudi biti bogatiji i sigurno lakše i kvalitetnije usvajati informatička, financijska i ostala znanja potrebna u suvremenom društvu.
Moj prijatelj je nažalost školovanje završio u jednoumlju i nije imao prigode susresti se s takvim i sličnim temama, a obitelj mu također nije pružila mogućnost da spozna bogatstvo i bit ljudskog života. Zbog toga je tema kurikuluma obrazovnog sustava vrlo važna i značajna za budućnost i razvoj naših budućih generacija i o tome je zasigurno potrebna široka rasprava i znanstveni a ponajmnaje politikantski pristup.
S nadom kako će i ovo razmišljanje pridonijeti takvom pristupu odlučio sam ovo svoje mišljenje i slučajan susret i razgovor zabilježiti i podijeliti.