piše: Žarko Delač
Kao dugogodišnji voditelj projekta Ponos domovine, unazad osam godina imao sam priliku upoznati mnogobrojne profesore i učitelje jer se radi o natjecanju učenika osnovnih i srednjih škola.
Naravno kako sam pri tome kontaktirao i s mnogobrojnim sudionicima natjecanja i uvjerio se koliko je važno s njima komunicirati, razgovarati, raspravljati i motivirati ih na usvajanje znanja.
No, Ponos domovine nije samo natjecanje u znanju o svojoj domovini već i izrada projektnog zadatka, korištenje informatičkih sustava, druženje, obilazak kulturnih ustanova, provjera sportskih vještina i tjelesnih sposobnosti …
Nažalost može se primijetiti kako su rezultati učenika u osnovnim atletskim disciplinama iz godine u godinu lošiji!
Je li to znak za uzbunu i vodi li tko u našoj državi o tome brigu?
Jesmo li previše zaokupljeni politikantskim prepucavanjima oko reforme obrazovanja i sve su nam druge stvari u školstvu nevažne?
Ako stara poslovica kaže “U zdravom tijelu zdravi duh”, trebali bi se zabrinuti nad stanjem duha naše nacije.
Ili slikovito rečeno, prema sadašnjim intencijama imat ćemo odlične informatičare i matematičare koji će pred prvim životnim preprekama klonuti duhom.
Nadalje, promatrajući obrazovni sustav s našeg odstojanja teško je shvatiti kako prosvjetni djelatnici uopće mogu raditi s pojedinim učenicima. Naime, lako je zapaziti izrazitu dozu nezainteresiranosti, prepotentnosti i samodopadnosti tako da sam često znao komentirati s kolegama kako u naše doba nije bilo takvih slučajeva. A to nije bilo tako davno.
U svemu tome zanimljiva je uloga roditelja i staratelja i njihov odnos prema djeci.
Sa sigurnošću možemo zaključiti da je to jedan od najvažnijih čimbenika prihvatljivog obrasca ponašanja učenika. Zdrava obiteljska atmosfera i koliko toliko odgojna komponenta obrazovnog sustava dobitna su kombinacija uspješnog oblikovanja mladih naraštaja.
Nažalost veliki broj razvoda i sudskih procesa vezanih uz starateljstvo, a sve manji broj brakova i vremena koji roditelji posvećuju djeci devastiraju odgojni sustav.
Medijska prašina oko najnovije tučnjave srednjoškolki u Splitu dokaz je tome kao i činjenica da je opet riječ o djeci koja žive u nesređenim i zapuštenim obiteljskim odnosima. Stoga sa zadovoljstvom promatramo učenike i njihove profesore koji sudjeluju u našem projektu, osobito u poluzavršnim i završnim natjecanjima jer su ipak pozitivno svjetlo u hrvatskom odgojno obrazovnom sustavu.
Osobito prilikom godišnjeg proglašenja najbolje učeničke ekipe Ponos domovine, kada se na prigodnoj svečanosti okupe i njihovi roditelji.