Danas sam se posramila kad sam pročitala članak u Spiegel Online. Naslov je “Umstrittenes Gesetz: Kroatien verweigert Auslieferung von Kriminellen.
piše: Zdenka Gleißberg
Eto, čitam i sve više se crvenim kao da sam ja ta koja je nešto skrivila. U pitanju su politički pa sve do pedofilskih kriminalaca koji su s tim novim hrvatskim zakonom pošteđeni.
O kojem broju kriminalaca se radi i koliko je članak vrijedan, ne znam ali sama ta činjenica da je netko imao razlog napisati ga, zgraža me.
Bruji mi u glavi …pitam se: Zar nije svejedno tko je počinio zločin? Zar nije svejedno je li to moj otac, moj brat, susjed ili eto nekim slučajem …otac nekog tko je važna osoba.
Zar nije svako ubojstvo jednako strašno bez obzira tko je zaprljao ruke?
Nasi političari očito nisu shvatili kako su izabrani od naroda, i kako su dužni činiti sve za dobrobit cijelog naroda, a ne štititi pojedince sumnjivog morala. I k tome …ogriješiti za cijeli narod, hrvatsku dušu, hrvatstvo, upravo takve pojedince koje iz nekog meni nerazumljivog razloga štiti taj zakon.
Zar naši političari misle kako u Europi vladaju i žive sami naivci, koji ne vide ništa, ne čuju ništa.
Zaboravljaju te duge godine za kojih je bezbroj njih radilo na tome da nas prihvate kao ravnopravnog člana Europe, i da smo zaslužili biti cijenjeni kao jedna demokratska država.
Kad čitam ovaj članak u “Spiegelu”, imam taj glupi osjećaj manje vrijednosti, samo zato što neki pojedinci imaju posebna prava da budu nekažnjeni ubojice, kriminalci ili zločinci, pedofii.. .
Razmišljam …i pitam se: – Gdje je Hrvatska …u nekom drugom svijetu, tj. Trećem svijetu, a ne u Europi?