dvije kratke o istoj temi klaustrofobije
Silvio Stilinović
Liftna katarza
Svaki dan odlazim liftom na četvrti kat. Tu me čeka moje poslovno gnjezdašce. No, taj naš lift!? Zapravo, on je presonifikacija svih liftova u svijetu. Dakle, za mene je taj naš lift zapravo Nirvana. Vjerovali ili ne?!
Zato se baš ne volim voziti s nekim u liftu. Tih dvadesetak metara gore više mi znače nego cijeli slobodni vikend. Od prizemlja do četvrtoga kat, kada sam u liftu, u meni se dogodi katarza Jozefa K.
U obrnutom smjeru: od čangrizavoga smrdljivoga martina pretvorim se u Mirnog čovjeka. Kada si, pak, u društvu s nekim neobično je uljudno razgovarati o: vremenui, sporom liftu, nogometu, ženama, muškarcima,…e je sam se sinoć nalio…’ razgovorima, dječijim kozicama,…kako čovjek iznenada ode… temama, …joj što mrzim raditi i …kad će penzija… opservacijama.
Stoga, nema mirnijega kutka na Svijetu od praznoga katarzično-nirvanskoga lifta koji vozi od prizemlja do četvrtoga kata. Lift je moj psihoterapeut.
I molim, pričekajte sljedeći lift.
Hvala!!!
Dugme (ili kako ostati normalan u liftu koji život znači)
Sjećate li se priče o mojim razmišljanjima u liftu od prizemlja do četvrtoga kata, put od kojeg (prizmelja) do kojega (IV kata) traje točno 13 sekundi?
Dakle, ukratko: Idem ja u liftu, i ne volim se voziti s nekim, jer na tom putu od 1-4 kata doživljavam nirvanu, pa katarzu, pražnjenje, a to ne mogu ako uljudno odgovaram na pitanja o djeci, vremenu, autu, hemeroidima…
Ima još jedna stvar koju ne volim u liftu ( a to je nastavk priče):
Ne volim kada netko pritisne dugme za koji kat želi. I to još napravi prije mene. Zašto? ZAŠTO?!?
He, zašto.?
Zato što …pritisak na dugme lifta daje mi moć. Neograničenu moć! Moć izdati naredbu (ne Domovinu, balavci) koja je samo moja želja. Esencija bivstvovanja slobodnoga čojveka: odlučiti o sekundama svoga slobodnoga života, smjeru životnoga puta!
To je isti osjećaj moći američkoga ili ruskoga predsjednika koji pritiskom na dugme žele razoriti Svijet. Tako i ja pritiskom na dugme IV želim osjetiti moć pokretanja čitavoga niza svjetskih procesa, inteligencije i izuma koji su stovreni samo u jednu svrhu: Kamo krenuti i kada stati!
I upravo uđoh u lift. Tamo već stoje (k vragu!!!). Njihova ruka leti:
”Neeeeeeeee!!!!!!!!!!!”otkinu se krik vijekova u histeričnome trenutku samotnosti mojega života.
-Ja ću na treći. Da vama stisnem IV?! …grozomorno ljubazni će glasić iznevjerenih tisućljeća postojanosti ženskoga primstvovanja.
E jebiga!!!