KOLUMNA POVODOM
piše: Emil Cipar
Bio sam u Vukovaru prije kraćeg vremena. Život se počeo polako i stidljivo vraćati u grad u kojemu je nekada naprosto bujao. Vukovar je bio razrušen do temelja.
Rat je prošao …mirna reintegracija isto, ali grad svejedno pruža deprimirajuću sliku. Stari računi sa susjedima ostali su neraščišćeni, nepoznata je sudbina puno nestalih.
To se mora jednom završiti i mora se nekako krenuti dalje. Ne zagovaram savezništvo sa Srbijom,ali ne mogu niti odbaciti činjenicu da nam je susjed.
Boris Tadić, osoba koja obnaša dužnost srbijanskog predsjednika došao je u privatnu posjetu Vukovaru i na Ovčari izgovorio …po mojemu sudu povjesne riječi:
-I zbog toga na Ovčari, u Vukovaru, poklanjajući se žrtvama mislimo na budućnost, na one koji danas istupaju u naše nacionalno ime i mislimo na one koji će se tek roditi u našim narodima. Priznanjem zločina, izvinjenjem i žaljenjem stvaraju se mogućnosti za oproštaj i za pomirenje. Kada se naši narodi izmire, otvara se nova budućnost. I zato smatram da sve što se dogodilo među Srbima i Hrvatima u 20. stoljeću mora biti sklopljeno u jednu knjigu prošlosti, i taj čin predstavlja stvaranje i pisanje jedne nove knjige budućnosti –
Predsjednik Josipović našao je isto prikladne riječi:
-Došli smo u Vukovar i na Ovčaru da se poklonimo žrtvama i izrazimo sućut obiteljima, ali i da pokažemo kako nijedan zločin neće ostati nekažnjen .
-Došli smo pokazati kako je moguća drugačija politika – politika mira – izjavio je hrvatski predsjednik te dodao kako želi da današnji događaj bude novi poticaj za pronalaženje sudbine nestalih, poštovanje svih žrtava i okretanje nove stranice u odnosima dviju zemalja.
Po mojemu mišljenju bila je ovo vrlo važna posjeta.
Jedna druga povjesna posjeta dogodila se 1994. Tada je prilikom službene posjete papa Ivan Pavao II, opomenuo ovu …kulturu mira koja ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ne upada u napast nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti.
Ona je u stanju odgojiti velika i plemenita srca, koja znaju da se rane, uzrokovane mržnjom, ne liječe zlopamćenjem, nego lijekom strpljenja i melemom oprosta, oprosta koji valja dati poniznom i nesebičnom poniznošću.
Šesnaest godina je bilo potrebno da se istovremeno u hrvatskom i srpskom službenom vrhu nađu dvije osobe koje će početi provoditi tu kulturu mira …kao što je tada rekao papa Ivan Pavao II.
Visoki gost rekao je tada velike i mudre riječi.
Po mojemu mišljenju posjet Borisa Tadića otvorio je knjigu novih mogućnosti za bolju budućnost. Mislim da će Vukovarci to znati posebno cijeniti.
Kultura mira počinje politikom mira.