PISMO NEVIDLJIVA KRADLJIVCA ČOVJEKU KOJI TAPKA U MRAKU (2.dio)
Piše: Dražen Radman
Dakako da ću ti u takvim situacijama pomagati – da stekneš, da se oženiš, da imaš djece, da dobiješ posao, da postaneš bogatiji, da budeš poznatiji, da se zauvijek riješiš ljudi koji su te povrijedili, pa i osvetiš onima koji to zaslužuju. Bolje i tako nego da u sebi kupiš svu tu bol cijeloga života.
Da, u svemu tome ću te poduprijeti. Nije uopće važno što se ne ćeš sjetiti zahvaliti mi. Važno je da se ti dobro osjećaš. A, kažem ti, dobro si sve dok ne izgubiš sebe. Jer kad bi izgubio sebe, onda bi bio nitko i ništa i s tobom bi se moglo lako upravljati i manipulirati, baš kao s lutkom na koncu. A za to ipak nisi stvoren. Stvoren si za slobodan i nesputan let. Da svoj život krojiš kako ti hoćeš i kako ti misliš da je najbolje.
Stvoren si da se vodiš poticajima i otkucajima svog nepogrješiva srca, a preprjeke i glasovi koji ti se jave na putu samo su podle zamke koje te žele skrenuti s puta. Dakle, My way – pa kud puklo da puklo!
Uostalom, ako ne voliš samog sebe, tko će te drugi voljeti? Moraš voljeti samoga sebe pa ćeš, eto, sto posto moći voljeti i druge. Zar to nije i logično, dragi moj – pomozi samome sebi pa ćeš moći pomoći i onima drugima. Naravno, ako budeš stigao. I to samo onima koji to zaslužuju. Na druge ne možeš i ne trebaš trošiti svoje dragocjeno vrijeme.
Ja ću ti pomoći da dobro procijeniš s kime ćeš se družiti, upravo zbog toga štoje vrijeme prilično kratko pa bi šteta bilo upotrijebiti ga na one koji ti ne mogu donijeti neku korist. Zar ne vidiš da su pravi gubitnici oni koji nisu u duhu vremena u kojem žive?
Nadalje, pomoći ću ti da se prilagodiš svim vremenima jer u suprotnom bi mogao postati crna ovca koju je lako ismijati i odbaciti, a to ne bi želio, je li tako? Svatko želi biti prihvaćen. A kako ćeš biti prihvaćen ako slijepo ne slijediš zakonitosti duha vremena. E, a taj duh vremena ja želim i ubuduće, kao i do sada, pomno i mudro oblikovati ne htijući za sebe nikakvu slavu, kao što za tom slavom pati moj Neprijatelj. I čuj, to mi zasad uspijeva, i to u najvećoj mjeri.
Vi, ljudi, kao nikada prije, imate i prava i slobode, makar se neki među vama tako ne osjećaju. Stoga sam za one osjetljivije pripremio kolekciju tableta pomoću kojih mogu riješiti gotovo svaki, eventualno, nastali problem. S tim da morate vjerovati da su te tablete sasvim dostatne i učinkovite, samo ako se ne miješaju s kakvim razgovorom. Naime, otvoren i iskren razgovor s nekim čovjekom ili, u najgorem slučaju, s mojim Neprijateljem mogao bi vas samo zbuniti i poljuljati sve ono što ste do tada mukotrpno gradili.
Ne isplati se izgubiti svoj identitet, je li tako? Bolje je uzeti koju tabletu više ukoliko se neželjeni osjećaj javlja učestalo.
Moraš znati da mi nije osobito drago kad se javljaju neki nepoznati osjećaji u tvojoj duši, poput tjeskobe ili praznine. Tada čovjeku svašta pada napamet, a najgora stvar je da ih se želi riješiti umjesto da ih junački i hrabro podnese dok ne prođu.
Naravno da više volim da se osjećate ispunjeno i zaokupirano, i to bilo kakvim dostupnim sadržajima koji će vam pomoći da prebrodite trenutke slabosti. Da, budite sigurni da su to samo trenutci slabosti kakve svi imaju. S tim trebate naučiti živjeti i, ponavljam, ne izgubiti pritom sebe.
S druge strane, razumijem vas kada vam se dogode takva neželjena i blago uznemirujuća stanja. Kako se i ne bi, eto, povremeno događala kad okolnosti znaju biti tako nezgodne pa je i normalno ako vas pogode.
Također, razumijem vaš bijes kad vas drugi ljudi prostrijele nekom svojom glupošću kakva im se nije smjela dogoditi. Dobro znate da vi tako niste baš nikada postupili. I, uz malo sreće, nećete ni ubuduće. Stoga mi je lako shvatljivo kad držite da su oni drugi uvijek krivi – jer to oni zaista i jesu.
Vi se, naime, ne biste svim silama tako trudili dokazati svoju pravednost ako to nije i borba za istinu, zar ne? Ipak, savjetujem vam da takvi ljudi nisu vrijedni vašeg uzrujavanja i da bi bilo bolje da se posvetite svome cilju. Takve situacije upravo i služe da vi ojačate kako biste, ipak, mogli dočekati ostvarenje svojih snova sa što većom radošću i zadovoljstvom.
Ushićenje koje vas čeka na nekom vrhu ne može se usporediti s bilo čime. Zato i vrijedi progutati i pretrpjeti mnogo toga kako vam ništa ne bi moglo ukrasti spomenuto dosezanje vašeg uspjeha. Makar potrošili i sve svoje godine. No, računajte uvijek da će ih biti osamdeset i osam
Tako se i ravnajte pa će za sve biti vremena. Čovjek mora imati neki uzvišeni cilj. Kako bi drukčije izdržao? Tom cilju vrijedi podrediti sve ostalo. Ponekad je to vrijeme, ponekad su to prijatelji, ponekad neki vaš hobi, a ponekad i vlastita obitelj.
Naravno, trebate im u takvim situacijama nastojati pomoći i objasniti kako je vaš uspjeh i njihov uspjeh i kako je vaša posvećenost cilju nešto što nikako ne smijete ispustiti iz ruku. Trebate im smoći snage reći da morate slijediti svoju zvijezdu i da je ta potreba jača i od vas samih. Tako će prije ili kasnije popustiti.
No, s velikom žalošću, moram reći da su neki od vas, na svom putu k zvijezdama, ostali bez svojih najbližih ljudi. A, opet, sretan sam jer niste dopustili da vam ometu ili otmu vaš san i vaš identitet. Zbog ljudi koji ne razumiju, nije vrijedno odustati i predati se. To bi bilo kao da se odustaje od samoga sebe. Od svog voljenog i jedinog sebe, zar ne? A živi se samo jednom, je li tako?
Ima, eto, ljudi koji bi vam htjeli ukrasti vaš ponos, vašu osobnu povijest i snagu koja počiva u vama samima. Htjeli bi vas spustiti na zemlju i ukazati vam na neki drugi put. Klonite ih se i ne slušajte ih! Oni bi vas htjeli zavesti i navesti na svoj mlin! Takvi su i meni posebno mrski.
Toliko su drski da se usuđuju ulaziti u život drugoga i puniti mu glavu groznim idejama o tome da čovjek napravi neku drastičnu promjenu, nekakav zaokret, i to poslije trideset, pedeset ili sedamdeset godina. To bi onda značilo da ono prije nije ništa valjalo, a to je, vjeruj mi, nemoguće.
Ono što me ispunja i oko čega ja nastojim, jest to da ti pružim punu potporu upravo na području tvog ponosa, onog jedinstvenog dijela tvog bića zbog kojega se i osjećaš posebnim. On ti najviše i pomaže da nitko ne gazi po tebi. Nitko – pa ni rođena majka.
Osobno ti oko toga mnogo pomažem a da ti svaki put i ne kažem ništa o tome. To što je većina vas ljudi takva, može najvećim dijelom meni zahvaliti. No, meni zahvala ili kakva počast nije uopće potrebna. Bitno je da svatko odradi svoj dio posla i tako zajedno opravdamo svrhu svoga postojanja.
Ja, naime, radim oko toga već dugo, još od tamo nekih davnih početaka, i to sa strašću koja me i dan danas čvrsto drži i nosi. I ne mogu a da to ne podijelim i s vama među kojima vidim prilično sličnosti sa samim sobom. A svakog oca veseli kad su mu djeca što sličnija, zar ne?
Dakle, ne sramim se otvoreno reći da sam ponosan što sam ponosan. Još najbolje da nisam! Pa tko bih onda uopće ja bio da u mome srcu ne gori ponosna vatra koja me i hrani takvom gorljivošću i strašću koju nesebično želim svakome od vas prenijeti koliko god mogu. Da, svakom pojedinom od vas. A to, ruku na srce, nema cijene.
Ako nepokolebljivo želiš ići za svojom zvijezdom i za svojim snom, onda moraš biti svoj i samo svoj. Ponos ti pomaže da nikad ili rijetko kad zaplačeš. Suze su ipak znak slabosti.