KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Ah, da nekada, nekada su bile priredbe u Sttrušcu svako malo. Sada već trideset i nešto godina, ništa. Nitko ne predstavlja krasne male priredbe, ni igrokaze.
Pa eto, moja dugogodišnja želja počela djelovati. Ma ne samo djelovati, nego se ostvarila.
Sjetila se jednog lijepog igrokaza, a takove lijepe, netko ne zaboravi, nikada, što su članovi Kulturnog društva “Vladimir-Fran Mažuranić” iz Berlina, prikazivali za jedan Advent …mislim da se zvao “Badnja noć”. Igrokaz su izvodili obični ljudi, što bi se reklo …ljudi iz naroda, članovi Društva poput Ane Wegener i Mate Bajića. Bio je to prekrasan igrokaz, a suze na kraju nisu izostale, u nijednom oku.
Istina dobila sam i ja skripte od njih, ali izgubila sam, ili zagubila. Pokušavala sam opet pronaći ili ponovo dobiti, ali ništa.
I dok sam tako gruntala, što da radim, kaže mi poznanik: – Pa napiši igrokaz sama! Da, da, lako je samo reći: -Napiši!
Ali kako, kad?! Još je dugo mjeseci prošlo, da sam počela ipak pisati.
Sada sam pronašla glumce i počeli smo s probama, jer Adventi će brzo doći.
Istina, dugo u noći sam razmišljala, koga uzeti za ovu, a koga za onu ulogu. Mali je to igrokaz (1 sat) ali puno je tu posla. Ljudi na selu imaju dosta posla na vrtovima i poljima, a i stariji su, pa ne mogu pamtiti. A i neće svatko obući narodnu nošnju. A željela sam ljude iz našeg sela ili KUD-a.
Pronašla ja ipak sve. Hvala im da me uvijek podrže!
Sada je red na načelniku grada Popovače, da postave zastore na pozornicu u Strušcu, što je i obećao.
Mene čeka još puno posla oko rekvizita, koje ćemo postaviti na pozornici.
Ali ljepo je. Evo, već udruga umirovljenika iz Popovače pita, hoćemo li doći i kod njih. Hoćemo, hoćemo …pa, postoje četiri Adventa, prije Božića!
Budimo se eto mi, samo nam malo treba vremena, zaspalo je ovdje sve.