KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
foto. Alfred Matijašević …foto album u dnu teksta
S nestrpljenjem očekujem hodočašće na Trsat, nisam nikada bila. Posebno se radujem Gospi Trsatskoj, zagovornici obitelji, i molim ju da očuva i moju malu obitelj. Opet ću vidjeti more. Volim naše more.
Ustajemo u 3 sata. Busevima …dva puna busa …krećemo prema Zagrebu. Hodočašće je organizirala Župa sv. Ane iz Osekova a bile su pridružene još dvije susjedne župe – župa iz Repušnice, te župa iz Ilove.
Naš župnik pjeva već od jutra. Tako je svaki puta. Ima dvije knjige pjesama pa po redu …i tako, cijelu knjigu otpjevamo na jednoj ruti. A natrag opet isto – nova knjiga pjesama!
Rekao je …ne zaboravite ponijeti badiće, kupat’ ćemo se (!?).
Što se bliže primičemo Gorskom kotaru, sve je tmurnije vrijeme. Bojim se, nećemo se kupati. Stalno kiši.
Putujemo prema Rijeci, ugledam more. Tmurno je i nije tako plavo, kao prije dva tjedna, kada sam ga posjetila. Njegovo sivilo, čini me tužnom.
Stižemo na Trsat. Odmah se uključujemo u Križni put. Popločana staza i male postaje po njoj …nije još sve gotovo. Primjetim malu zimzelenu biljku, berberika, koja je nekada obilno rasla kod nas u Moslavini. Sjećam se, žene iz sela išle su ju brati pred Sesvete i od nje su plele vijence za groblje. Bila je pikava i lijepa i dugo je trajala. Čak i kada se osušila, bila je lijepa.
Nema baš puno ljudi. I svi su pod kabanicama i pod kišobranima.
Potom idemo na Svetu misu, koja se održava vani. Zbor lijepo pjeva, a osam svećenika služi, službu Božju. Našem župniku je pripala čast predvoditi ovo hodočasničko misno slavlje. Bilo je prelijepo. Obilazimo Svetište Majke Božje trsatske, u kojoj se nalazi čudotvorna slika Marijina – koje je pohodio i Sv. otac papa Ivan Pavao II. Nakon mise, polazimo na ručak.
U jednom parku, složimo klupe i stolove, koje smo ponijeli sa sobom. Župnik se pobrinuo za sve. Netko je ispekao dva odojka, za svaki autobus po jednoga. Ali nije to samo odojak ispečeni, nego ispečeni i izrolani, pa porezani u debele šnite. Uh, prefino …pravi majstorluk. To je sada takva, nova moda.
Žene su ispekle kolača, i ponijelo se dosta vina i soka. Tu blagujemo sat vremena.
Kako stalno propada kiša, nema kupanja, nego idemo u Rijeku.
Posjetili smo katedralu, koja je posvećena Majci Božjoj lurdskoj (i slovi kao hrvatsko Svetište Majke Božje Lurdske).
Kapucin nam je ukratko ispričao povijest ove predivne katedrale. Njeno postolje je nekada bilo u moru. Onda je obala navožena kamenom, tako da je sada na suhom, a kripta je u “podrumu”. Potom nas je otpeljao u samostan i crkvu sv. Vida. U crkvi sv. Vida su i dva groba. Jedna slika u ulju veličine metar i pol, jedina je koja je ostala od stare crkvice. Na njoj je sveti Vid. Obje građevine su iz 13. stoljeća.
Bura, praćena neugodnom kišom, poremetila nam je program, ali osnaženi u vjeri, spremamo se po obilasku grada …put Moslavine, koja i ovoga puta osta, bez kapi kiše.
Skoknula sam ipak do mora, i malo ga dodirnula i pomilovala. U luci bijahu usidrene bogate i velike jahte u čijim sjenama je morem tulumarilo mnoštvo riba.