Iz naše arhive…objavljeno 25.08.2013.
piše: Antonio Gavran …iz zbirke “Ponesen visinama”
Čovjek je čovjeku vuk. Zla ćud uništila je naše duše i stvorila od nas monstrume koji žele pokvariti snove svakome tko se izdigao iznad ovih jednostavnih pogleda i uspio učiniti nešto vrijedno, za sebe ili okolinu, ovoga trenutka to je nebitno.
Postali smo jednostavno takvi da nas sreća drugih rastužuje, a nesrećom se prekomjerno naslađujemo. Razna spletkarenja, nož u leđa onih najvjernijih, problem je koji čovjeka jednostavno izjeda duboko u njegovoj nutrini.
Ipak, možda ne treba toliko mariti, neka svijet brine za nas, neka se riječi lažno izgovaraju, ali mi najbolje znamo tko smo, i s potpuno čistim srcem, možemo se nazvati Čovjekom, a da ta naša misao ne može biti opovrgnuta od onih kojima nismo baš prirasli srcu…
Neka mi spominju ime
Neka mi spominju ime ako im ono srce sladi,
neka mi oduzmu ovo tijelo ako time podliježu pravdi,
jer nisam rođen da budem nit na sviralu
što stvara predivnu glazbu, ugodnu i toplu.
Moja je misija biti tvorac nečega tako velikog,
naprosto božanskog i predivnog,jer ja sam čovjek,
a čovjek ima svoj smisao.
I možda je pogrdna svaka misao na moje ime,
ali neka bude tako ako tako treba biti,
ja nisam sjenka skrivena iza velike planine
i nikada neću u tami svoje snove skriti.
7. studeni 2010 u 17:50