Antonio Gavran …iz zbirke “Ponesen visinama”
Zasigurno se dogodilo da su vaše misli ponekad ostale zarobljene u prošlosti. Zatočene na prepreci koja je zaustavila vaš hod na nekoliko trenutaka, sati ili godina, da jednostavno niste imali pravo rješenje kako krenuti dalje, podići ruku i pokazati prstom put u nove pobjede.
Bez smislenog rješenja nije moguće iznova stvarati, jer mrlje na našim slikama koje crtamo hodajući kroz život i dalje su vidljive … ( 9. prosinac 2010. u 23:53)
Bez karte za novi svijet
Dodir nepristupačnog pogleda,
jedna sjenka skrivena od dvogleda,
duša bačena na koljena,
i čežnja za izgubljenim vremenom.
Nove iskre u rana praskozorja,
novi zvuci u harmoniji zvukova,
pjesma razigranih pjevica
i stara nota što budi gorka sjećanja.
Kroz maglu izbrisani dodiri,
neobnovljeni stari nemiri
priča nesretnoga kraja,
dvoje ljudi ispred vrata raja,
bez karte za novi svijet …
sinoć je padala kiša…
ležimo ona i ja zagrljeni…
svjež i mokar zrak u sobi…
tišina…
tonem sve dublje
i pitam se…
zašto se osjećam odlično dok ju grlim…?
odakle ovaj mir dolazi ?
jednog dana, neće biti…
niti mene, niti nje…
zemlja će biti suha….
kiša počne i stane….
prolazna je kiša kao život….
ali…
nema ni kiše…
ne postoji kiša…
dok je moje uho ne čuje…
a tko sam ja ?
a tko pita…..?
topim se dalje….
nestajem…..
vrijeme staje….
ona, ja i kiša…..
postajemo
vječno
kišenje
u miru