Posvećeno frazi koju sam nedavno otkrio u njemačkom jeziku
piše: Emil Cipar
Berem kupine koje su ove godine izdašno rodile. Berem ih uz rub poljskog puta na Hohenhagenu u Remscheidu u Njemačkoj.
Čuko ne uživa baš u kupinama, ali ima razumijevanja za moj posao i strpljivo me čeka na putu.
–Što ćete praviti od kupina? pita me slučajna prolaznica.
-Ove su namijenjene za liker, a već sam pravio pekmez.
–Okeeej?! …kaže gospođa.
I to bi bilo to. Razgovor bi tu i završio, a uskoro bi se i zaboravio, a susret bi dobio žig „beznačajno“.
Pišem u kondicionalu, jer ipak nije bilo tako. Način na koji je gospođa izgovorila „okeeej“ iznenadio me. Nije to bila uobičajena potvrda …bilo je to i pitanje, bilo je to i želja da nastavim sa razgovorom na temu likera od kupina.
I stvarno …nakon stanke koja je nastala zbog moje zbunjenosti, gospođa se odluči za pitanje na tradicionalan način:
–A kako pravite liker od kupina?
Ovaj okeeej mi sjeo uši i mogu reći da je on obilježio moj ovogodišnji boravak u Njemačkoj. Čuo sam ga bezbroj puta u raznim prilikama ima bezbroj značenja, ali glavo značenje mu je: ovo do sada sam primio k znanju, nastavi dalje!
Može se primijeniti na mjestu gdje se prije govorilo: –ma nemoj reć, ili –vidiš …ko bi rekao. Uglavnom …upotrebljava se vrlo često i na neki način se uvuče u osobni rječnik, a da sam ni nisi svjestan toga.
Berem kupine dalje. Kažem …rodile su kao rijetko kad. Čujem kako Čuko razgovara sa jednom prolaznicom koja nije primijetila mene:
-A gdje je tvoj gazda? Hoćemo li ga zajedno potražiti?
–Nije potrebno …tu sam ja …uključim se u razgovor.
-Ah super! Ma vidim ja kako on nije uzbuđen, ali mislila sam ipak da je sam. Vas nisam odmah primjetila …pa Bože! …čika Emile to ste vi!?
–Da Renata ja sam! Došao sam u posjetu i evo Čuko i ja šetamo, usput beremo kupine i uživamo u lijepom vremenu.
–Okeeej!?
Renata je kćer naših poznanika …tipičnih gastarbeitera. Liječnica je, udala se, ima pet konja, koji pasu na obližnjoj livadi… Nisam ju vidio godinama.
–Pa kako si Renata?
-Dobro sam. Došla sam obići konje. To su ovi na ovoj livadi, a kako ste vi. Čula sam da živite u Hrvatskoj!?
-Točno! Vratio sam se prije nekoliko godina.
-Okeeej?
Sad već znam. Moramo nastaviti razgovor, Renata želi znati više. I njeni roditelji su se vratili u Hrvatsku, ali Renata nema s njima kontakt. Razočarala ih je …udala se za Nijemca, nema djece i voli životinje. Zbog toga mi je teško nastavljati razgovor, ali ipak…
–Ništa …vratio sam se. Djeca žive ovdje svoj život, a ja svoj u Hrvatskoj. Posjećujemo kad god je to moguće i tako prolaze preostali dani.
–Okej! Tako to i treba biti. Svatko treba moći živjeti svoj život!
Mogao bih nastaviti priču o Renatinim roditeljima, ali ova je posvećena mome novom otkriću, do sada meni nepoznatoj frazi okeeej, pa ću tako i nastaviti.
Razmišljam o razvoju njemačkog jezika u posljednjih 40 godina. Sociološki utjecaji su veliki i jezik im je znatno podlegao.
Početkom 70-tih u upotrebi je često bila riječ verboten …zabranjeno. Napisi na brojnim pločama govorili su šta je sve verboten. I Nijemci se nisu puno pitali zbog čega je zabranjeno, ili tko je zabranio ovo ili ono …slušali su, poštivali napisano.
Međutim …generacija koja je uživala antiautorativni odgoj postavlja pitanja. Puno pitanja. I kada ne znaš odgovoriti zbog čega je zabranjeno, ili tko je zabranio ovo ili ono …pametnije je ukloniti ploču s napisom, ili postaviti neki natpis koji nikoga ne provocira.
Zabranjeno gaziti po travi …pisalo je prije. Sada piše: Naš grad želi biti ljepši. Učinak je isti. Pred tobom je ledina i ako gaziš po njoj činiš nešto što nije lijepo. Ako imaš i zrnce kulture u sebi zabranit ćeš si sam gaženje po travi.
Okeeej? 😀