HOTEL NIRGENDWO

tekst i foto: Sonja Breljak
037Berlin/ E, to moram poslušati, pomislih objavljujući najavu predstavljanja romana dviju mladih hrvatskih spisateljica: Ivane Šojat Kuči i Ivane Bodrožić.

Istina, dan prije, poradi redovitih obaveza, propustih, najavljen i na Hrvatskom glasu Berlin, seminar o Miroslavu Krleži kao i predstavljanje Slavenke Drakulić, Igora Štiksa i Bore Čosića …dobro, njih sam već slušala prije i više puta pa ako i ne stignem …ali dvije Ivane obavezno moram poslušati. I tako i bi.

Stigoh na vrijeme u Literaturhaus koja je u Fasanenstraße, baš preko puta poznatog hotela Kempinski. U šarenoj sobi … a na taj naziv me ponukaše izrazite cvijetne tapete, okupilo se ugodno, šaroliko društvo. I dosta, meni poznatih lica …Marica Bodrožić, Alida Bremer, Rahela Fay, Aleksandra Brnetić, Stijepo Pavlina, Slavica Klimkowsky ….bilo je tu ugodnih susreta. A tek čitanja!

Večer je moderirala Alida Bremer predstavljajući duhovito i zanimljivo dvije mlade spisateljice iz Osijeka i Vukovara.

Ivana Šojat Kuči, se u novom romanu bavila temom protjerivanja po svršetku II drugog svjetskog rata, i to pisano prema sudbinama glavnih likova porijeklom Nijemaca. Tema o kojoj se svakako malo zna ili barem malo do sada govorilo i pisalo.

Roman Ivane Bodrožić je topla priča iz vremena Domovinskog rata, pripovijest/ispovijest, djevojčice koja je to ratno i poratno vrijeme provela s obitelji u sobi hotela Zagorje, bivše političke škole u Kumrovcu.

Gledano i opisano očima i srcem djevojčice, roman je svojevrsna klinika (a svakako i kritika) za ratom traumatizirane u kojoj protječe dan za danom, mjeseci, godine; sati i minuti, život glavne junakinje, desetgodišnjakinje. Tu je i lik i sudbina i mame i brata, te oca koji je u ratu nestao.

Publika je pažljivo slušala kratka čitanja na hrvatskom i dulji izbor teksta na njemačkom jeziku koji su prezentirali Marica Bodrožić i Ernest Wichner. I imala je prigodnih i pitanja kako na hrvatskom tako i na njemačkom jeziku a koja se tiču i sadašnjeg aktualnog političkog trenutka  u Hrvatskoj, u Vukovaru.

Danas u Hrvatskoj nema tabu tema ali kod svake teme ćeš …hoćeš-nećeš …biti svrstan prema nečijoj ocjeni u koju od dvije političke orjentacije.  Ili si lijevo ili si desno, ne daju ti biti neutralan. Danas smiješ o svemu pisati ali možeš nastradati, veli Ivana Šojat Kuči.

Knjigu Ivane Bodrožić naslova “Hotel Zagorje” dobih s proljeća od kolege iz Hrvatske. I od tada do danas, pročitah ju, brat bratu, pedesetak puta. Nosim ju u torbi i poput brojnih drugih, čitam u autobusu i podzemnoj željeznici. A ja tako intenzivno mogu čitati još samo Andrića. I to iz posebnih razloga. Roman Ivane Bodrožić je autobiografski ali u njemu, u toj toploj priči o izbjegličkoj sobici, o izbjegličkoj sudbini, toliko je onog što sliči na moj život, na moje, naše dvije hrvatske i deset berlinskih, izbjegličkih godina. Toliko su opisi izbjegličke sobe i sudbine, iskreni, topli i živi da to boli. Mogućnost identifikacije s radnjom i likovima je vrlo visoka. I sama knjiga je poput kakve klinike za liječenje trauma. U njoj pak  pored mlade junakinje, obitava još jedan, vrlo važan lik …Ivanina mama. Ona ista koja je istrpjela nestanak muža, depresiju, pad …uzdiže se i pridiže u vrlo važnom trenutku te razrednici na ponudi prepisati Ivanu u koju drugu školu, odgovara: Nećete Vi razmještati moje dijete! A Ivani potom: Završit ćeš tu gimnaziju! Tako i bi! Čestitam i zahvaljujem Ivani …rekoh iskoristivši mogućnost dodati na temu koju riječ iz publike.

Stajali smo još dugo nakon svršetka večeri. I ja još dugo u noć, razmišljam o pojedinim dijelovima knjige …lijepa večer, donijela je ugodu, nekim temama otvorila šire vrata, one o kojima se manje govori, one o kojima se nekad i nerado razmišlja, kojih se nerado sjeća …

Upoznah autorice, primih u ruke njemačko izdanje “Hotela  Zagorje” koje nosi naslov “Hotel Nirgendwo”. I bi mi drago da poslušah tako mlade i angažirane spisateljice iz Hrvatske. Odložih tako dugo listano “Hotel Zagorje” na policu za knjige a u torbu spremih “Hotel Nirgendwo”. Sad je to moja jutarnja literatura. Eh, da mi je još do knjige Ivane Šojat Kuči …

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments