Iz naše arhive/ objavljeno 22.10.2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Zna narod poučno reći: Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da zvjerad ostavi svoj trag. Sad istina nema snijega, osjetim još dah meke jeseni.
Zlatni je oktobar i topli povjetarac me obavija. A i toplina boje vodene površine i zelenilo grana na drugoj, onoj tamo obali, govori o dobu i vremenu. Upadoh nogama, dodirnuh rukama mekoću i vlažnost pijeska. Na mjesečevu površinu ili barem pustinjski pejzaž podsjeća pri pogledu.
Eh, koliko nogu i ruku poput mojih se s ovim pjeskom susrelo. Čitati tragove u pijesku ne znam. Najbolje čitam one pisane. Ovi u pijesku neće dugo, poravnat će ih vjetar, saprati kiša. I onima drugima boriti je se s vremenom, u potrazi za mjestom gdje dugo, dugo ostaju.
Zato …kad odeš, kad odem ostavi(ću) trag.
http://www.youtube.com/watch?v=3a3KNc-uobU
Slika i tekst predivno – kao da smo tamo.