Blagoslovljena hrvatska kapelica u Banneuxu – svetištu svih naroda
piše: Marijana Šundov
Bruxelles, 5. listopada 2014./ Svaki treći tjedan mjeseca rujna tradicionalno se održava hrvatsko hodočašće u marijansko svetište Djevici Siromaha u Banneux nedaleko Liega, u Kraljevini Belgiji.
Tako je bilo i ovog rujna, a brojni Hrvati iz Belgije i susjednih Njemačke, Luksemburga i Nizozemske imali su ovaj put još jedan razlog više da taj dan dođu u Banneux.
Naime tog 20. rujna je otvorena i blagoslovljena novoizgrađena hrvatska spomen-kapela. O samoj ideji izgradnje hrvatske kapelice pisala sam u jednom od ranijih tekstova.
Podsjećam čitatelje kako je Crkva priznala Gospina ukazanja u Banneuxu 1949. godine. Ljudi iz svih nacija dolaze u ovo svetište, ka izvoru koji se pojavio nakon Gospinog ukazanja i tako svjedoče svoju vjeru i povezanost sa Majkom Božijom i Isusom njezinim Sinom, našim Spasiteljem. Na prostoru svetišta pojedini narodi sagradili su svoje kapelice. Jedna od njih je i predivna kapelica svetog Mihaela arhanđela, sagrađena na inicijativu njemačkog kancelara Konrada Adenauera i identična kapelici Djevice Marije u Adenauerovom rodnom selu.
Ova naša hrvatska kapelica je izgrađena od klesanog kamena i od sitnog granita izvađenih iz obližnjih kamenoloma. Pročelja, stupovi i podnožje oblikovani su od istog toga granita. Tako se kapelica arhitektonski uklopila u krajolik.
Kapelicu je izgradio po svome nacrtu Ivica Novaković. U unutrašnjosti kapelice je ugrađen lik Gospe s Isusom, koji je preslika čudotvornog kipa iz 15. stoljeća koji se nalazi u hrvatskom nacionalnom svetištu Marija Bistrica nedaleko od Zagreba.
Pokraj lika Gospe je kopija križa s tropletom, koji se nalazi na Višeslavovoj krstionici ( 9. stoljeća) te tekst molitve ” Kraljice Hrvata, moli za nas “, uklesan na glagoljici, te na latinskom, hrvatskom i francuskom jeziku. Tekst molitve ukrašen je hrvatskim tropletom karakterističnim za hrvatsku srednjovjekovnu umjetnost. Ova sva tri djela isklesali su od poznatog bijelog kamena sa otoka Brača klesari Petar Rajčević i Adriano Drpić, iz Pučišća sa otoka Brača.
Tijekom svečanosti blagoslova kapelice, upravitelj svetišta, vlč. Leo Palm, u prigodnom se govoru zahvalio dušobrižniku Mirku Skorinu, a osobito Ivici Novakoviću, koji je zamislio konačni plan kapele i koji ju je dobrovoljno izgradio.
Svečanom misom u glavnoj crkvi predsjedao je fra Tomo Anđić, voditelj Hrvatske katoličke misije u Bruxellesu i Antwerpenu i koji je, ovom prilikom, proslavio tridesetu godišnjicu misništva.
Za čitatelje koji nisu čitali moj raniji tekst podsjećam kako je Banneux Notre Dame ljupki zaselak nedaleko Liegea. Tridesetih godina 20. stoljeća kao i drugdje u Europi osjećale su se strašne posljedice ekonomskog sloma 1929.godine. Bilo je to vrijeme gladi i siromaštva, bilo je to vrijeme jačanja nacizma, u Belgiji susjednoj Njemačkoj.
Obitelj Beco živjela je u maloj kućici na prostoru koji su mještani jednostavno zvali „Močvara“. Te 1933. godine jedanaestogodišnja Mariette jedno od sedmero djece promatrala je snijegom i ledom pokrivenu „Močvaru“. Bio je 15. siječnja, nedjelja, 7 sati navečer, vjetar je zviždao oko kućice. Mariette je čuvala bebu, najmlađe dijete Beco obitelji i čekala povratak brata Juliena koji je to jutro otišao sa svojim prijateljima. Iznenada je kroz prozor ugledala svijetlu figuru žene koja je nepomično stajala.
Mariette je povikla: „ Mama, tamo u vrtu je predivna žena. Mislim da je to Majka Božija.“
Svjetla figura je pozvala Mariette rukom da izađe. Međutim Mariettina majka se uplašila, zaključala vrata i zabranila Mariette izlazak. Kada se Mariette vratila do prozora Gospođe više nije bilo.
Tri dana poslije 18. siječnja u 19 sati Mariette je izišla iz kuće i počela moliti gledajući prema mjestu gdje se svijetla Gospođa pokazala ranije.
I doista Gospa se pokazala i molila zajedno sa djevojčicom. Rekla joj je da zaroni ruke u vodu izvora koji se pokazao na smrznutom tlu. Kada je dijete poslušalo Gospa joj je rekla kako je to vrelo posvećeno upravo njoj. Potom ju je pozdravila i nestala u daljini.
Sutradan 19. siječnja u 7 sati navečer Mariette je zajedno sa svojim ocem napustila kuću. Ponovo se molila na koljenima i Gospa je došla.
Na upit Mariette tko je ona Gospođa je odgovorila:„Ja sam Djevica siromaha!“
Potom je na upit djevojčice o izvoru koji se pojavio večer prije objasnila kako je izvor rezerviran za sve narode, za bolesne. Djevica je rekla Maritte kako će moliti za nju, te nestala polako se udaljujući iznad visokih jela.
Večer sutradan u 7 sati Mariette se nije osjećala dobro ali ipak je izašla iz kuće moleći krunicu. Gospa je ponovo došla i kazala Mariette kako želi kapelicu. Potom je blagoslovila dijete i nestala. U tom trenutku se Mariette onesvijestila. Njezin zabrinuti otac zajedno sa susjedom ponio je kući. Mariette se osvijestila i potom mirno zaspala.
Narednih dvadeset dana Mariette je svako večer odlazila moliti na ranije mjesto. Iako je bilo jako hladno djevojčica nije odustajala. Vjerovala je kako će joj se Gospa ponovo pokazati. I doista to se dogodilo.
Dana 11. veljače Mariette je molila krunicu. Nekoliko ljudi bilo je zajedno s njom. Iznenada je djevojčica izjurila iz vrta i došla do vrela, zaronila ruke, prekrižila se. Gospa joj je rekla kako je došla ublažiti patnje.
Djevica se ponovo ukazala četiri dana poslije 15. veljače. Djevojčica joj je rekla kako je svećenik pitao za znak. Gospa je odgovorila: „Vjeruj u mene, ja ću vjerovati u tebe“, te joj povjerila tajnu. Na odlasku joj je rekla: „Moli marljivo!“.
Pet dana poslije 20. veljače padao je snijeg i bilo je jako hladno. Mariette je molila krunicu, Gospa ju je ponovo odvela do vrela i kazala: „ Drago moje dijete moli marljivo!“
Zadnji put se Gospa ukazala 2. ožujka. To večer kiša je padala gotovo u mlazevima. Mariette je molila krunicu. Iznenada je kiša stala, nebo se razvedrilo i pokazale su se zvijezde. Gospa se pokazala djevojčici. Ovaj put se nije smješila. Bila je ozbiljna i rekla: „Ja sam Majka Spasitelja, Majka Božija. Moli marljivo“.Ranije je Gospa odlazila uz pozdrav „Au revoir!“ – „Doviđenja!“, ovaj put je kazala „Adieu!“- „Zbogom!“
Više o samom svetištu, povijesti i rasporedu svetih misa može se naći na internetskoj stranici http://www.banneux-nd.be/index.htm
Na kraju teksta želim ponoviti poziv upućen sa svete mise tijekom blagoslova kapelice:
„Dragi prijatelji, dođite često u Banneux, u Svetište Djevice siromaha, okruženo tišinom i divnom prirodom. Zaustavite se pred vašom kapelom. Pomolite se. Za sebe. Za svoju obitelj. Za sve ljude. Za naš hrvatski narod.“