Na današnji dan 1905. godine. u Rastušju kod Slavonskog Broda, rodio se Dragutin Tadijanović, pjesnički velikan čije je srce “kucalo kao zlatan sat” sve do 27.06. 2007.
Nama su ostali bokori njegovih stihova, poput najljepših grmova mirisnih ruža. Pozdravljen bio, pjesniče, tvoj dan rođenja!
VEZAN ZA ZEMLJU
U svom dječaštvu, prije pola stoljeća,
Dugo sam znao boraviti na brijegu
Kod ulaza u Rastušje, u ljetna
Predvečerja, među grmljem borika,
Čekajući u tišini, na travi, bos,
Da se pojavi Večernjača i za njom
Druge zvijezde na nebesima pa da započne
Noćni razgovor u beskrajnom prostranstvu.
Zvijezde su me dozivale, a ja sam ih
Osluškivao, okovan i vezan
Uza zemlju koja me kao sina
Zagrlila objema rukama, čvrsto,
I ne pušta me do dana današnjeg
Iz svoga zagrljaja, iz okova, iz ropstva …