Iz naše arhive …objavljeno 27.09.2012.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
– Hladnoća. Praznina. Tišina. Jesen je stigla u naš grad …kaže kolega Cipar, šaljući fotografiju Broda u kojemu spavaju Ivana, Tadija, Sava …iz kojeg odlaze ptice, čaplje, rode…
Gledam, unesoh se u lice grada, tražim pogledom njegov trg, vodoskok, korzo …čujem svoje korake, hodam prazninom …osluhni i Ti …uz ritam koraka odjekuje i melodija, tiho pa sve jače, dopiru do mene, ispuniše me poznati stihovi….
JESEN U MENI (Parni valjak)
Ma što da želim sve je tako daleko
i sad mi žao sve bi opet ponovo
najljepšu pjesmu tebi bi’ pjevao
hej kamo sreće da sam pjevat’ mogao
Ptice u bijegu tišina gradi zidove
zvoni zbogom riječi kazne Božije
te tvoje usne opojne jos uvijek sanjam
kako su me ljubile
Ref.
Jesen u meni tuguje
zašto sanjam čemprese
moje ceste ne vode nikuda
bez tebe
Jesen u meni caruje
a u tebi proljeće
ni sunce ne može
ne može kroz oblake
hej, rano moja, hej
S kime sada putuješ
ma što da bilo nemoj da mi tuguješ
najljepšu pjesmu tebi bi’ pjevao
hej kamo sreće da sam pjevat’ mogao
Ref.
Jesen u meni tuguje
zašto sanjam čemprese
moje ceste ne vode
nikuda bez tebe
Jesen u meni caruje
a u tebi proljeće
ni sunce ne može
ne može kroz oblake
hej, rano moja, hej