UHVATI SUNCE

Iz naše arhive/ objavljeno 14.04.2013.

“PISMA IZ BELGIJE i drugih krajeva” – očekujemo skoru promociju netom tiskane knjige naše suradnice, u Zagrebu a potom i u Berlinu.

tekst i foto: Marijana Šundov
Bruxelles, 13.travnja 2013./  Sunce! Glavna vijest. Napokon se iznad Bruxellesa pojavilo sunce, a temperatura pobjegla od nule na nekih 10-tak stupnjeva.

Kako zbog blizine Atlantskog oceana, a i obližnjeg močvarnog područja, Bruxelles ima umjerenu, oceansku, vlažnu klimu …kiša je češća nego sunce.

Prema mjerenjima zadnjih 100 godina, prosječan broj kišnih dana tijekom godine je čak 200.
Često se dogodi u jednom danu i po nekoliko provala oblaka nakon kojih se pojavi vedro nebo i sunce.

„ Ako ti se ne sviđa vrijeme, sačekaj“ – prva je izreka koju smo čuli od domaćina. A druga jednako poučna glasila je, prema mom slobodnom prijevodu:  „Uhvati sunce kada god možeš!“.

S obzirom na ovakve vremenske (ne)prilike kada god se pojavi sunce iznad Bruxellesa – ožive parkovi, vrtovi i ulice. Ljudi pohrle „uhvatiti sunce“.

I ja sam se rado pridružila ovom običaju. Ispred mene prostire se na svojih gotovo 30 hektara Parc du Cinquantenaire ili Jubel park kojim dominira velebni Slavoluk pobjede. Ovaj slavoluk sagrađen 1905., u spomen 50-godišnjice belgijske neovisnosti, najduži je na svijetu. Njegova tri luka na neki način dijele moderni od starog dijela grada.

S jedne strane je moderni ubrzani kvart stakla i čelika – Europska četvrt gdje se smjestila većina zgrada u kojima su institucije Europske unije. S druge stane je mirniji dio, kvart predivnih stambenih zgrada, restorana i kafića većina kojih je izgrađena u 19. stoljeću.

U podnožju Slavoluka pobjede nalaze se veličanstveni kipovi žena koji simboliziraju provincije Kraljevine Belgije, a na njegovom vrhu je brončani razigrani četveropreg konja.

Dok prolazim pored fontane, kapljice se presijavaju na suncu. Na travi opruženi mladi ljudi, na klupama zaljubljeni parovi, stazicama šetaju majke s kolicima, djeca u trku … Cijeli jedan krasni šušur pokreta, boja i zvukova.

Pogledam u grane još uvijek golog drveća i oduševim se. U granama i zelene papige „hvataju“ sunce. I ne samo to, radi se o zaljubljenom paru papigica. U Bruxellesu, prema nekim podacima, u slobodi živi oko 5.000 papiga. Daleke 1974. su oslobođene iz Meli Zoo, zološkog vrta i preživjele su, razmnožile se i učinile grad ljepšim.

Mislim kako život uvijek nađe načina da opstane i razvije se. I papige hvataju sunce, raduju se jedna drugoj i tako slave proljeće.

Pada mi na pamet stih Williama Shakespearea „ Koliko bi očiju trebao imati čovjek da opazi sreću koja ga okružuje?“. Dovoljna su ova dva oka – mislim. Samo treba izaći i pogledati oko sebe.

Zima je konačno iza nas. Koliko puta poželimo kada nam je teško i pritisnu nas nevolje, odustati. Međutim, treba ustrajati kada je teško, jer ako odustanemo kada je zima, nećemo vidjeti rascvjetanost proljeća, toplotu ljeta i bogatstvo jeseni.

Sve ima svoje vrijeme, kaže Propovjednik.

Dovoljno je malo sunca da sve oživi u prirodi. Dovoljno je samo malo ljubavi za sreću čovjeka. I spoznaja kako je Bog uvijek s nama. Nismo sami.

Zato uhvati sunce kada god možeš i sjeti se …sreća je u nama!