Domišljati i vrijedni Mariborčani redovito ju održavaju
Piše: Marko Sladić (Črčkarije.com)
Maribor. Drugi, po veličini, grad u susjednoj nam Sloveniji s oko 120 tisuća gostoljubivih stanovnika te bogatom kulturnom baštinom. Neizostavno je tu spomenuti i Pohorje, planinu poznatu po skijaškim natjecanjima.
Ovako bi većina opisala Maribor, a ja ću tom opisu nadodati još nešto jako zanimljivo, a radi se o najstarijoj vinovoj lozi na svijetu koja još uvijek, upravo tamo, rodi najukusnije grožđe. Prilikom moje posjete Mariboru, odlučio sam provjeriti je li to zaista tako i, po mojem nevelikom vinogradarskom iskustvu, mogu to potvrditi.
Ta stara trta, kako ju zovu Slovenci, nalazi se u jednoj ulici uz samu Dravu. Ima tri korijena koji se, zaštićeni od dodira raznoraznih znatiželjnika (a vjerujte ima ih mnogo jer je grad prepun turista), penju visoko uz Hišu stare trtje, predivnu kuću koja je, 2007. godine, prenamijenjena u vinoteku, kušaonicu vina i muzej. Turističke knjige, razne knjižice i letci s informacijama prevedeni su na nekoliko svjetskih jezika, ali ne i na hrvatski :(.
Gledajući u prastaro korijenje, pitao sam se kako je uopće izdržalo sva ta stoljeća, zime koje tamo znaju biti duge i hladne te najezde mnogih koji su se zaslađivali plodovima loze ne zamarajući se time je li ona već umorna od svega.
No, izdržala je sve to i još uvijek, svake godine, rodi pedesetak kilograma sočnog grožđa koje je, s godinama, sve bolje i bolje. Barem je tako prosudila ekipa, istančanog osjeta, iz susjedne gostilne. Domišljati i vrijedni Mariborčani redovito je održavaju.
Dobro zaštićena, uz drvene kolce zabijene o fasadu kuće stoji, kao tek jučer posađena, a ne još u davnom 17. stoljeću. Da, dobro ste ovo čuli, posadili su je tamošnji seljaci prije više od 400 godina. Očito je kako je taj kraj oduvijek bio pogodan za uzgoj vinove loze. I danas je okolica grada prepuna predivnih vinograda.
Ova mariborska starica ustvari je sorta po imenu Žametovka ili Modra kavčina, no ne pitajte me kakva je okusa i mirisa jer to, nažalost, nisam uspio oćutiti. Prsti su mi se opako zaledili na -5 °C te sam razmišljao samo o toplom čaju ili kuhanom vinu na trgu, ali prije no što sam otišao na okrijepu, saznao sam još ponešto o njoj.
Od 2004. godine nalazi se u Guinnessovoj knjigi rekorda. Čest je motiv mnogim umjetnicima, a tijekom godine tema je raznim događanjima – u proljeće svakako trebate prisustvovati ceremoniji obrezivanja loze dok na dan Svetog Martina vrijedi otići na krštenje mladog vina po kojemu miriši cijeli grad. Obvezno ću spomenuti još i razne izložbe unutar muzeja.
Inače, vino se može kušati isključivo prilikom posebnih priredbi, stoga možete zaboraviti na mogućnost kupnje pokoje litrice. Veću sreću ipak imaju svjetski poznate face kojima se pokloni koji centilitar ovog nektara. Blago njima :)!