Čarolija božića II dio
piše: Marijana Šundov
Bruxelles, 21.12.2013./ Svjetlosne instalacije vode sa Grand Placa do Trga Burze. Velika bijela zgrada sa prepoznatljivim stupovima i reljefima neoklasicističkog stila 19. stoljeća skladno je ukrašena slapovima bijelih žaruljica.
Ispred se održava Božićni sajam.
Umjesto klasičnih štandova postavljene su drvene kućice. A, u ponudi je čarolija ukusa i mirisa spletena od kuhanog vina sa začinima, kobasica, neizostavnih belgijskih vafla, kolača i čokolade.
Naravno, nijedan sajam u Belgiji ne može se zamisliti bez piva. Belgijanci su ponosni na svoje pivo, a za ono trappist, pivoljubci širom svijeta se slažu kako se radi o „kralju piva“. Naravno, pije se pivo i nazdravlja, a 12 posto alkohola u tamnoj gotovo gustoj pjenušavoj smjesi chimaya ili leffea garantiraju dobro raspoloženje i toplinu.
Od prijateljice Belgijanke saznajem kako su prije dvije godine Belgijanci pohrlili u trgovačke centre kako bi kupili pivo westvleteren kojeg su 2005. američki stručnjaci proglasili najboljim na svijetu. Redovnici trapisti pustili su ga u prodaju kako bi prikupili sredstva za obnovu svoga samostana iz 12. stoljeća.
Oduševila me je ova priča koja je pokazala na djelu geslo „Ora et labora“ – „ Moli i radi.“
Na Božićnom sajmu doista ima za svakoga ponešto, za starije i one mlađe, za one koji imaju dosta novca i za one koji bi željeli proći jeftinije, za one koji vole posebne poklone i one koji su više praktični.
Tako se za 6 eura mogu kupiti minijature belgijskih kućica koje su u stvari glazbene unikatne kutijice sa prigodnim pjesmama. Na štandu odmah pored izložene su razne prigodne kape Djeda Mraza i vilenjaka, a cijena varira od 2 do 5 eura ovisno o kvaliteti umjetnog krzna i ukrasima. Ovdje se mogu naći i različite svijeće s mirisom ili bez, u obliku krigle piva, bora i svakakvih figurica …
Mislim o cijelom tom bogatstvu ponude oko sebe. Može i ne mora imati nikakve veze s Božićem.
Ako se radi o trošenju radi trošenja kako bismo ispunili prazninu u sebi, prevarili smo se. Stvari nas nikada ne mogu ispuniti.
Ako se radi o kupovanju poklona za druge ljude jer svi tako rade, totalno smo promašili. Radimo li nešto reda radi ili tek naučenog običaja radi, opet smo promašili.
Darovati svoje bližnje treba prije svega svojom prisutnošću koja znači i ljubav i prijateljstvo. Tada i kupljena sitnica puno znači.
Izvlačim se iz gužve i evo me ponovo na Grand Place – pred poznatim prizorom – JASLICE. Sveta Obitelj, slamica, životinje i zvijezda. Jaslice su u prirodnoj veličini. A, ove ovdje na glavnom briselskom trgu su mi drage jer su jednostavne.
–Tako je sigurno bilo te tihe svete noći – jednostavnost i veličanstvenost u istom trenutku. Tišina i pjesma anđela. Sigurno se jedino u tišini taj pjev anđela može i čuti, mislim.
A, tek zvijezda koja je vodila mudrace sa Istoka do Betlehema. Koliko je potrošeno vremena, energije i papira kako bi se otkrilo je li se radilo o kometu, planetu Jupiter ili rađanju super nove.
Ranije sam gutala takve knjige i tekstove. Sada znam da nije uopće važno što je bila za zvijezda. Ono što je važno je, što je činila – vodila je do Djeteta, do Isusa. I tako nam pokazala kako svoju sudbinu ne treba tražiti među zvijezdama.
Ima li ili nema nešto istinito u astrologiji u biti je nevažno. Svoju sudbinu određujemo svojim postupcima. Darovana nam je slobodna volja. Sjetim se nedavno pročitanog članka u kojem se spominje katedrala u Tridentu i prikaz na njoj „ Kotač sreće melje sve samo ne kršćane.“
Sudbinu i Boga ne treba tražiti među zvijezdama. Bog se spustio na Zemlju. I tako nam postao i ostao blizak. Isus se rodio u Betlehemu, a ono što je još važnije je, da se rodi u našem srcu. Tada ćemo ga moći prepoznati u drugim ljudima jer sve što činimo drugima, sebi činimo. Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe.
Ljubav je glavni zakon.
Ljubav je jedina prava i istinska čarolija Božića.