Objavljeno 2. travnja 2012.
piše: Sandra Marelja Muić
Filomena se osvrne pogledom preko crkvene galerije. Stisne plastični novčanik šta ga je držala u krilu, kao da mu pritišće prsni koš prilikom tečaja prve pomoći u sindikalnom domu, te izdahne napola, zaustavljajući dah.
Mlada žena koja je sjedila gore ravnodušno je pratila misu iz polumračnog dijela kora. Činilo se kao da je nije osobito zanimalo ni vrijeme ni mjesto ni događanje pred oltarom.
Nekom Amerikancu su prodali zemlju – prošapta Filomena ispod debele ruke dok je druga još uvijek počivala na novčaniku pacijentu. Njena susjeda s kojom već pedeset godina dijeli klupu na nedjeljnoj misi se trgne.
Amerikancu??? …a di su ga našli, mater in se ni oladila nije još…??? …sikne Nora sotto voce dok je Velečasni držao Sveto Tijelo u zraku i mahao rukom pred pospanim ministrantom, koji je ukočeno sudjelovao u misnom slavlju.
A, ona nesrića…Ljilja ……ga je dovela odnikud,ko bi drugi…biće najboje ona sama zna kako ga je namamila… Filomena se uspravi da bi popravila dojam vjerske zanesenosti.
Nori se zabjeliše zglobovi prstiju oko kojih je bila omotana krunica, a malo raspeto tijelo Presvetoga skoro jauknu od tolikog grča. Iako je bilo prilično hladno ovog proljetnog jutra, na Norinom zacementiranom izrazu lica se mogao očitati nagli porast temperature, a okomita bora posred čela je djelovala poput stupa u preriji crta koje su joj nakupljene godine darovale.
Zausti reći nešto, no pričeka dok Velečasni ne počne pričešćivati kako bi joj se glas izgubio u komešanju.
Mnoštvo pokajnika krene prema naprijed, ne bi li primili olakšanje za svoje grešne duše i pokorno se vratili na svoja mjesta.
Neće mi ta zmija više u kuću …makar mi ovo zadnja misa bila… –živa u Norinom termometru je postepeno rasla.
Filomena popravi šal oko vrata koji uopće nije vapio za tim, osim možda za nekom drugom promjenom jer je dobrih deset godina bio složen u ladici ušuškan među mirisnim sapunima što ih je davno dobila od jedne pomorčeve supruge.
Trista iljada da su dobili za nju... -provuče Filomena tu cifricu kroz svoj aromaterapeutični šal i na sekundu skrene svoj pogled izravno na Norino lice koje je gubilo boju i stapalo se sa patinom obližnje krstionice.
Gotovo bešumno, Nora ispusti krunicu koja joj padne ispod pohabane klupe. Ako Presveti nije jauknuo do sada, najkasnije je morao ispustiti glasić kada je tresnuo o pod poradi toliko euro nula.
Jedan mladi nesretnik kojeg je vjerovatno predstojeća krizma natjerala na ovaj ranojutarni posjet hramu božjem, sagne se i dodade Nori njene relikvije.
Lipi moj …fala ti, bog ti da …nestade crta na njenom licu i ona ga potapša po mladoj koščatoj ruci.
Trista iljada??????? A, meni je dvi godine govorila da će mi prodati onaj moj komad nekom Nijemcu za toliko… beštija jedna… zmija vlaška …sićaš se kad smo u Međugorje išli da mi je govorila o nekom Hansu koji će ovo lito to kupiti... -grlo joj se osuši kao znak od Svevišnjeg da prekine taj dotok riječi i ona stade prekapati po kaputu za maramicom te se nakašlja. Fiksirano počne klimati glavom.
Sristi ću ja nju, vidiće ona boga svoga …ja ti kažem… klimala je iza raščupane maramice.
Filomena je gladila nabor na crnoj suknji, već se narod vratio u klupe i čekao na posljednji dio bogoslužja. Ministrant je duhom bio već negdje sa društvom na zidiću i dijelio cigaretu, samo je tijelom zauzimao prostor za oltarom. Mlada žena sa kora pregledavala je poruke na mobitelu.
Čak je i Velečasni djelovao neraspoloženo gledajući takvu rastresenu pastvu, te je požurio završiti s obredom i prepustiti čarima nedjeljnog ručka.
Ustadoše i ponizno primiše blagoslov s oltara dok je Nora trpala rupćić u džep.
Kažu i onu drugu da će im kupiti, onu ća in je doli kod marine …di triba hotel biti… –promrmlja Filomena u posljednjem pokušaju da je ne čuje nitko dok je gledala u zaobljene vrhove svojih cipela.
Nora objesi donje kutove usana dok se prekrižavala, noge joj se učine slabima odjednom. Netko se išulja prije kraja kroz sporedni izlaz i svježi zrak je pogodi u sljepočnicu koja je titrala.
Idite u miru …velečasni još jednom ošine pogledom ministranta koji se već okrenuo prema sakristiji.