Ta čestitka, ta slama, pa kićenje krizbana…
piše: Slavko Žebić
Baš tako su članovi Šokačke grane odaslali božićnu čestitku Šokcima, ma gdje bili, ali i svim ljudima dobre volje, u četvrtak navečer na ovogodišnjoj „Božićnoj priči“ u Osijeku.
Predivan program u izvođenju dječje skupine, dramske skupine Druge i ženske pjevačke skupine Šokice, pa su se osječkim Novim gradom orile prelijepe božićne pjesme i iznovljeni običaji Badnjaka prema zapisima Julija Njikoša, negdje u Šokadiji, tisuću devetsto i neke. I dvorana Gradske četvrti je bila puna, baš kao i uvijek kada Šokačka grana ima programe i realizira zacrtane projekte.
U očima svih posjetitelja, posebice starijih, zrcalila se radost. Kako i ne bi, rekla je predsjednica Grane, Vera Erl, kada su je ova divna djeca vratila u djetinjstvo, u rodne Drenovce, u obiteljsku kuću Janjića-Odžinih.
–Ko jučer vidim veliku sobu sa onim gredama gore, vidim i veliku lampu sa širmom, ukućani svi nekako svečarski radosni a ja glavna još od kokošjeg badnjaka. Da, išla sam kod baba strine i u ćošku kokodakala, ko ko da, ko mi što da. I uvijek je slijedio darak.
I na Badnjak sam išla kod rođaka čestitat, najprije kod tete Eve, jer joj je imendan, pa opet darak. Nisu to bili darovi u današnjem, komercijalnom smislu, koja jabuka, dunja, mačka u džaku, ali svi ti pokloni navještali su Božić.
A Badnjak je za pamćenje. Baka je svečano spremila astal, na njemu posna jela a djed sa prvim otkucajima sa crkvenog tornja unosi slamu. Prekriži se i kaže: Čestitam vam badnji dan, Adama i Evu!
Ta čestitka, ta slama, pa kićenje krizbana poslije večere i iščekivanje polnočke, to se ne zaboravlja. A kada se u noći, uz fenjer, vratimo iz crkve, čitavom kućom se širi predivan miris friško pečene kobasice, to su naši lijepi običaji.
I zamjenik župana, Željko Kraljičak, Šokac i Srijemac iz Mitrovice, na kratko se vratio u mladost.
-Ova divna djeca i prelijepi program natjeraju te vratiti se u djetinjstvo i običajima koji su bili u našim obiteljima, tek od mjesta do mjesta različiti u pokojoj sitnici. Za nas djecu prosinac je oduvijek bio čaroban mjesec, od sv. Nikola i sv. Lucije, preko svinjokolja po rodbini i kao kruna svega, Božić i najljepši božićni običaji.
I kod nas je deda donosio slamu, a baka pravila najljepše božićne kolače, i kod nas u Mitrovici za večeru je bila riba. Šaran, ta Mitrovica je na Savi. I mi smo kitili krizban i radosno odlazili na polnoćku, a kada se vratimo, a baka postavila siniju i na njoj lučenje. Ta valjda nema djeteta na svijetu koje ne uživa u lučenju.
Ja sam se poslije oženio iz Kukujevaca, a tamo je taj običaj nekako drukčiji. Kad se vratimo sa polnoćke a na jelovniku je paprikaš od pijetla. Tako se u Kukujevcima dočekivao zet. Istina ima i lučenja, ali tek za fruštuk sutradan. Moram priznati i taj paprikaš mi je prijao.
Stjepan Jeršek – Štef, Slavonac iz Josipovca zagorskih korijena također je uživao u programu. Došao je s unukom i unukom Evom, koja je sudjelovala u programu. Djedovi geni, a uvjeren je da i on nosi djedove gene, od maminog tate, s kojim je kao dijete odlazio na polnoćku i upamtio kako je djed divno pjevao na misi.
Njegovi su još 1941. kolonizirani iz Zagorja i novi su dom svili tu kod Osijeka, u Josipovcu, pa on sad vodi djecu na polnoćku, a Bogu hvala, ima petoro unučadi. I cijeli se svoj vijek pjevača druži sa Šokcima.
Vera Svoboda također je uživala u božićnom programu Šokačke grane, tim prije jer je to uprizorenje zapisa njenoga Đule.
-I sinoć sam sudjelovala u adventskom programu u mojoj crkvi u Donjem gradu, kod vlč. Jurića. U crkvu u kojoj sam krštena kao Veronika Marija, jer rođena sam na Veliku Gospu, no mene svi znaju kao Veru i tek poneki, kao Vericu.
Morate znat, u toj sam crkvi pjevala u dječjem zboru a poslije su me životni put vodili dalje, ali Osijek je uvijek u mom srcu. Da, dana sam sa Šokačkom granom i čitav svoj vijek sam uvijek uz Šokce i Šokadiju. Moju karijeru obilježile su najljepše šokačke pjesme, mada volim i starogradske, ali prekrasne božićne pjesme čine božićne blagdane svečanijim i vjerujem da su naši božićni običaji najbolji.
Da, mogu to reći jer sam doživjela Božić na svim svjetskim meridijanima. I u hladnoj Kanadi, gdje je sve pod snijegom, i u Kaliforniji gdje je za Božić toplo pa i u Australiji gdje djed Mraz onako kostimiran trči plažom među razodjenutim svijetom. Naše je najbolje“, zaključila je Vera i baš kao i svi dosadašnji sugovornici poželjela Sretan Božić i uspješnu Novu godinu čitavoj Šokadiji i svim ljudima dobre volje.
I da završim čestitkom voditeljice dječje skupine, Jelene Dragić. Ta draga djevojka pozdravlja sve ljude dobre volje, sve Šokce i Bunjevce i sve koji se Božiću raduju, pa im je svima poželjela sve najbolje u dolazećoj, novoj 2014. godini. Neka se ispune svačiji snovi!
Posljednji mjeseci godine koju ispraćamo bili su u znaku Julija Njikoša, vrlo lijepo smo odradili Dane Julija Njikoša i evo sada, kada su ova predivna djeca uprizorila na sceni zapise i bilješke iz davne tisuću devetsto i neke.
Ima on toga baš puno, božićni običaju su diljem Šokadije uglavnom identični, a svako je selo imalo i pokoju svoju specifičnost. Večeras smo doista uživali s ovom djecom, koja su, pa i njihovi roditelji, rođena na asfaltu velikoga grada a slamu vide tek na okolnim poljima nakon vršidbe.
Običaji su u svima pobudili one najintimnije osjećaje i sjećanja na djetinjstvo kada se slama unosila za Božić, za Isusovo rođenje, i bila radost svekolikoj djeci.