Međunarodna smotra svirača starih glazbala u Ilači
piše: Slavko Žebić
Ilača, malo ali lijepo mjesto u tovarničkoj općini, čuveno je po Gospi Ilačkoj i u novije vrijeme, po tradicijskoj manifestaciji „Međunarodna smotra svirača starih glazbala“, koja je ove godine organizirana po 13. puta.
Započelo je kao županijska smotra još prije Domovinskoga rata a nastavljeno nakon povratka Ilačana kući i vrlo brzo prerasla lokalne okvire, pa su na ilačkoj smotri do sada nastupili umjetnici iz mnogih zemalja, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Slovenije, Srbije,Austrije, Njemačke, Italije, Rumunjske, Češke, Slovačke.
Smotru je otvorio izaslanik župana i predsjednik Vijeća općine Tovarnik, Marinko Beljo i naglasio kako je 13 sretan broj, jer sudionika je sve više, a ovo je prva smotra otkako je Hrvatska u EU. Očuvanje tradicijske kulture je i pitanje nacionalnog identiteta a Ilačani to jako dobro rade i uvijek će imati potporu i tovarničke općine i Vukovarsko-srijemske županije.
Dario Grčić iz ZAKUD-a ove županije, čovjek koji zdušno pomaže Ilačanima već niz godina, pohvalio se da su doveli pregršt sudionika koji sviraju na tradicijskim glazbalima. Tu je ponovno Hrvatski gajdaški orkestar iz Zagreba, zatim dvije pjevačke skupine, ženska pod nazivom „Lera“ iz Vrbovca i muška, „Bićani“ iz Bickoga Sela, tamburaški sastav „Gatalinka“ iz Vinkovaca koji okuplja i mlade samičare, a tu su i poznati samičari iz Toivarnika, Nuštra, Retkovaca i Šokačke grane iz Osijeka, a iz Podravine dolaze svirači na dudama.
Iz susjedne Bosne i Hercegovine došli su sudionici sa guslama i diplama, tu su i gajdaši iz Češke a iz dubrovačkog zaleđa svirači na lijerici, dok su članovi novoosnovanog KUD-a iz Sarvaša došli sa bačkim gajdama. Nažalost, u zadnjem su momentu otkazali nastup grupe iz Škotske i Bosne, pa smo uskraćeni za muziciranje na škotskim gajdama i šargiji.
A da bi sve odisalo ilačkim duhom pobrinuli su se pučki pjesnik Đuka Kuveždić, koji je baš prije nekako izdao novu zbirku pjesama i vjeruje da ih je do sada ukoričio barem 4 tisuće pjesama i baka Anka Peulić, koja izrađuje tradicijsko šokačko ruho i ženska oglavlja čitavoga kraja, koja je skupa sa jetrvom Marijom, inače mojom Gibarčankom i svojim snahama priredila vrlo lijepu izložbu.
Anka izrađuje i tradicijsko šokačko ruho i upravo kod nje snabdjevaju se mnoga društva i udruge.
Antun Božić iz Antina trenutačno studira u Zagreba pa je tu sa Zagrebačkim gajdaškim orkestom, no svirao je i s „Sinovima atara“ i trenutačno vodi KUD Svete Klare u Zagrebu.
U Ilači je svako malo, sa ovim orkestrom već treći put, ali nastupao je i sa „Poljarima“ iz Šiškovaca a i samostalno, kao vrstan samičar. Pohvalio je Ilaču i Ilačane zbog odlične manifestacije koja okuplja ljude koji vole, njeguju i čuvaju baštinu, pa je Ilača zaslužna što je sve više mladih svirača na tradicijskim glazbalima.
Baš na smotri ovdje vidio je mnoštvo mladih, neki još osnovnoškolskog uzrasta, a to je ono što ovoj smotri daje kvalitetu i svjedoči o opstojnosti. Ali i starijih, poput dida Martina iz Tovarnika i Franje Verića iz Drenovaca, koji svira samicu u Šokačkoj grani u Osijeku.
Bačka je bila zastupljena glazbom i šokačkom nošnjom zahvaljujuću KUD-u iz Sarvaša. Naime, mladi Tomislav Livaja, porijeklom iz Slakovaca, u ovom prigradskom naselju vodi folklor, a kako mještani nikada nisu imali narodnu nošnju, odlučili su potražiti ideju u susjednim šokačkim selima, Aljmašu i Sonti, s druge strane Dunava.
Otkupili su nekoliko nošnji a onda se dali na restauriranje i već nastupaju u tim nošnjama, ali i sa dijelovima programa koje su tamo pokupili. U Ilaču su došli tako odjeveni, ponijeli bačke gajde i pjevali podrugljive bačke poskočice.
I inače je Bačka bila nazočna u Ilači, priznao nam je i predsjednik KUD-a „Matija Gubec“ iz Ilače, Josip Karalić. Oni godinama već njeguju suradnju sa devet društava koja nose ime poznatog hrvatskog povijesnog tribuna i vođe seljačkog ustanka Matije Gupca, i to šest iz Hrvatske, dvije iz Srbije i jedna iz Bosne i Hercegovine.
Druže se već godinama, razmjenjuju iskustva, predstavljaju svoja postignuća i osobnosti svojega kraja i uvijek završe trećim poluvremenom, koje je svim sudionicima i najbolje.
Baš prošloga ljeta domaćin je bila Ilača i bili su prijatelji iz svih devet društava, godinu dana prije domaćin je bila Ruma, i opet su svi bili zajedno, a ove godine, polovicom srpnja, svi će se ponovno okupiti u Tavankutu, na sjeveru Bačke.