Toga subotnjeg poslijepodneva umislio sam si da čujem violinu
Slavko Žebić
Tako nam je malo potrebito za sreću, a najčešće zaključimo kako nam je baš to malo nedostajalo.
Sentenca je to našeg nobelovca Ive Andrića, činjenica koja nas redovito prenerazi, ali opetovano se moramo složiti kako je bio u pravu. I svojevremeno i dan-danas.
Međutim, jedna obična šetnja perivojem kralja Petra Krešimira čovjeka može učiniti sretnim. Da posve sretnim. Osječki akademski kipar i ambijentalni umjetnik Nikola Faller, sa mališanima iz vrtića i nekoliko osječkih osnovnih škola ovih je dana pozne jeseni, ali babljega ljeta, zadao tom prekrasnom perivoju jednu novu dimenziju.
Par dana su strpljivo i marljivo sakupljali suho lišće a umjetnik je grabljama oblikovao spirale, nastavljajući tako već tradicionalnu projekt „četiri godišnja doba“, u kojemu u jesen radi skulpture od suhoga lišća, u proljeće od svježe pokošene trave, u ljeto od slame i zimi od snijega.
Zanimljivo, šećući parkom, misli mi je zaokupio još jedan vrstan umjetnik, Antonio Vivaldi, rođen u Veneciji davne 1678. godine koji je umro u Beču 1714., jedan od najpoznatijih kompozitora barokne glazbe. Uz bogati opus od kojih 500-tinjak končerta, 23 simfonije, 46 opera i 38 kantata, najpoznatija su mu baš njegova „četiri godišnja doba“ u kojima je savršeno tonski oslikao detalje ljepote godišnjih doba u prirodi.
Toga subotnjeg poslijepodneva umislio sam si da čujem violinu, da u perivoju vidim čitavi simfonijski orkestar, a do mene dolaze čarobni zvuci čiji fortisimo dočarava ljetno olujno nevrijeme sa grmljavinom a stakato, resku, ledenu zimu i oštrinu studi. No, oduvijek sam volio jesen, svu ljepotu duginih boja koja se podatno nudi oku i obilje plodova u kojima možemo uživati svim svojim čulima. Čarobno, veličajno!
vrlo lijepo i originalno
sama ljepota