BOŽIĆNO JAHANJE

Sudbina našega čovjeka oduvijek je vezana uz konje

piše: Slavko  Žebić
Svakomu od nas koji malo duže pamti, retrospektivno propitivanje života i običaja dođe kao terapija. Trenutak ugode. Zato i danas, kada se sjetim trećega dana Božića, blagdana sv. Ivana, a moj je otac bio Ivan i baš toga nadnevka slavio imendan, sjetim se Gibarca i glavnoga šora, onoga što se pružio ud carski drum Mursa – Sirmium, kojega smo zvali osječki put, i to baš u ranu zoru.

Snijeg, a uvijek ga je bilo za Božić, praskozorje i rijetki prolaznici, promet još rjeđi, a cijeli Gibarac iznosi slamu na ćuprije ispred kuća. Potom plameni jezici suknu put neba a odsjaj se zrcali u prozorskim oknima i snijegu kojega su mještani proprtili.

Nisam tada ni slutio da će me taj osječki put za kojih 40 godina odvesti u Osijek, i da ću u Dopsinu ispraćati još jednu lijepu manifestaciju koja me sjeća na Srijem. Nedokučivi su putovi Gospodnji.

Dakle danas, treći dan Božića ponovno sam u Dopsinu na 7. božićnom jahanju, manifestaciji koju su utemeljili prognani Srijemci iz Morovića, Sota, Kukujevaca i Vašice, zaživjela je i polako prelazi u tradiciju, a prihvatili su ju i Hrvati iz Bosanske Posavine.

Već od jutra svi su na stadionu seoskog ligaša NK Goleo, a kako ove godine nema snijega, teren je pobijelio od rasnih lipicanaca. Nisam baš brojio, ali rekli su mi da je 60-tak konja i konjanika iz 15.-tak konjogojskih udruga iz okolice i čitave Slavonije, Baranje i Srijema.

Sedam je magičan broj. Sedam je dana u tjednu, sedam je svjetskih čuda, Snježana je zavoljela 7 patuljaka, a nemali je broj onih koji se raduju 7. na lotu. A kada se to i dogodi, to svi zovu sreća. Sedam je godina Ivanjskog jahanja u Dopsinu, kaže Željko Zavorski, inicijator i jedan od organizatora.

Željko jaše lipicansku kobilu Rajnu a u staji je još mladi pastuh Pluto. Svake godine prijavljuje se sve više sudionika, no neke su morali odbiti. Bog ih je podario lijepim vremenom u ovo zimsko vrijeme, pa su i sudionici veseliji.

Tu su prijetelji iz Baranje, iz Popovca i Kozarca, tu su Šokci iz Đakova i okolice, tu su i Srijemci iz Iloka i Slakovaca, Šokci iz Vinkovaca i okolice i ljubitelji konja iz susjedstva, Čepina, Ernestinova, Vladislavaca, Vuke i Semeljaca.

Sa stadiona polaze točno u podne a idu kroz cijelo selo čestitati imendan svim Ivanima i Ivanama. Oni domaćine daruju topotom razigranih lipicanaca a domaćini njih rakijom i kuhanim vinom, kobasicom, šunkom i kolačima.

I tako sve do prvoga mraka, a onda se svi okupe u domu uz slastan zalogaj, kvalitetnu graševinu i tamburaše.

A ispraćeni su prigodnim govorom načelnika općine, Marijana Tomasa. Lijepo je pozdravio sve sudionike i okupljene mještane i izrazio zadovoljstvo da jedno malo mjesto ima ovako lijepu manifestaciju na njegovanju starih običaja iz bogate kulturne baštine.

Zahvalio je i svim žiteljima općine koji se bezrezervno prihvatili ovu divnu inicijativu, općina ih podupire od samoga osnutka, a ove godine se sa potporom pojavila i Osječko-baranjska županija. Odjeven po šokački, načelnik je uzjahao i lipicanca, na radost svih nazočnih.

I zamjenik župana, Željko Kraljičak, Srijemac iz Mitrovice, rado se odazvao pozivu Srijemaca. Raduje ga da naši ljudi i ovdje nađu vremena i načina da njeguju običaje i baštinu, pa im je od srca čestitao:

-Sudbina našega čovjeka oduvijek je vezana uz konje, koji su nekada bili osnovno sredstvo rada, no danas su koji tu za razonodu i paradu, pa su i nadalje naše bogatstvo kojim ćemo se pohvaliti, evo danas u Dopsinu, a za koji tjedan na pokladnom jahanju diljem Slavonije i Baranje. I Srijema, naravno. Zato županija i podupire ovakva rješenja koja govore o našim korijenima, što nam je tradicija i u kojim prigodama što radimo.

S tim se suglasio i Zvonko Pongrac, predsjednik županijskog HSS-a, koji je zahvalio na pozivu načelniku Tomasu i vijećniku iz redova HSS-a Josipu Žuljeviću. Ovdje je dosta HSS-ovaca, dosta konja i jahača i jako je lijepa slika koju odašiljemo u ovo božićno vrijeme.

Posebno mu je drago da su Srijemci ponijeli sobom i svoje običaje i da su se uklopili u novoj sredini. Čestitao je Božić i Novu godinu, za koju predviđa da bi mogla biti bolja ali je podsjetio na riječi biskupa u miru, mons. Marina Srakića, da nas u Slavoniji i Baranji, pa i u Srijemu, može održati nada i rad i vjera u Boga i seljačka sloga.

I sudionici su zadovoljni. Đurđica iz Širokog Polja jaše Putka a njena prijateljica Lorena, Tenu i tu su s najvećom ekipom, a nisu ni prvi puta, već drugi, treći, četvrti. U selu ih ima dosta, dvadesetak, a imaju četrdesetak konja.

Igor Baboselac došao je iz Slavonskog Broda a s njim je i Vladimir Mišanec iz Poljanaca kod Broda, sudjeluju na brojnim manifestacijama a u Dopsinu su drugi put. Josip Filakovac je iz Novih Jankovaca i u općini imaju dvadesetak grla. Josip jaše petogoca Siglavog a njegov prijatelj iz Slakovaca, Josip Đukić jaše lipicanskog pastuha Fernanda.

Karolina Samardžija iz Petrijevaca jaše lipicansku kobilu Tenu a došla je sa susjedom,čika Borom. Karolina je najmlađa sudionica i tek joj je 11 godina, a počela je jahati s nepunih 8. Najstariji sudionik je i ove godine Pero Lebinac iz Ivanovca na žeravu Batosti, a s njim je i unuka Ivana koja jaše lipicansku kobilu Zentu.

I da završim sa mojim Srijemcima, Iločanima. Zlatko Zajec dojahao je na 7.godišnjoj kobili Batosti (7,o) godina a njegov susjed Đuro Augustinović, inače porijeklom iz Sota jaše kobilu Santu (3,5) god.

U Dopsinu su bili i prošle godine a pozvali su sve sudionike na pokladno jahanje u Ilok, koje će se održati 25. siječnja, pa će tako obilježiti i blagdan sv. Vinka, zaštitnika vinara i vinogradara, poznato iločko Vinkovo.