Toliko sam.,.bogat slijep u ljepoti tuge
bih li mogao upaliti sunce!?!
siromah lijep u gorčini sreće
bih li mogao zagasiti sve svijeće!?!
Odgovor ne tražim u srebrnoj noći opijenom vinom,.-
u noći koja očnjacima mjesec grize i godinama puni glavu zaštrašujučim pitanjima-
-skitajući od nedjelja noći vještica do petaka zalazečih i početaka svih svetih svitanja.
Već odgovor ja tražim.,.gazeći po plamenim tragovima kišnih dana i vrućih oblaka-
koji silazeći mamaurnim ljestvama kriju stupice što teturajući gaze,nagrizajući vrijeme u vremenu bez dna.
U vremenu punih dana ideala pijanih noći gladnih moći.
Moći strogih principa dana domova bez krova bez dara,kralja lucidnih vidika palača dalekih.
Tu!
Tu ja tražim svod bez Noine arke.,
Tu!
Tu ja tražim odgovor bez prašnjavog papira,
komada lista mira- koji skriva,skriva i skriva dira i dira…
užasne i lijepe patnje rasvale simfonije Bethowena neprobuđene bajke.,
u kojoj nema malog princa,nit niti galebova krika-
odgovora moga mnoga na more pitanja u oceanu ovih malih skitnji.,..
pitanja kao što su npr:
Kuda češ ti
koji se mrtvima na izlazu iz hrama kitiš?
Kuda češ ti
koji velikim blatnjavim jezikom barataš..
.. punih dlaka ko cvijećem druge daruješ
treće zarazno ljubiš?
Ti koji misliš da si prvi gurajući se u masi
nudeći ukradeni karanfil s groba djevici na dar?
Ti koji se okrećeš na sve znane bijele zastave
i neznane vjetrove crne?
Ti koji dresove brojeva pohlepnim okom mjeriš i isto ti
jeli šest sedam il trinaesti stigao..,
i jeli u njemu živi netko peti Zaratrusta na katu devetom
ili šesnaestom možda Yong VI.
Da.,…
ti koji koji dahom klevete puštaš nasmiješen govor sveca nudeći ga masi,
dok sjetno gledaš njihove suze na dlanu crnom,
stavljajući ih slijepljene za dan štednje i pohvale dana skalpova u kasi.
I sve to prekrivaš šećerom i maslom svojim bijelim medvjeđim rukavicama..
Hm..da ti koji misliš da znaš koji slamaš kuće od mramora citirajući Frojda
papira kojeg neznaš!!
služiš gospodaru i lažeš slugu za domovinu komad papira
i gledaš ih obojicu licem kunića bez pogovora.,
mašući u kutku opijene opijene birtije ko debilni debeo konobar orlovima mira.!
Kamo? ..kuda ćeš ti sa svojim jatom poletjeti kad tama svjetlo prekrije?
I kad grom udaritvoje ogledalo u lice..,ostavljajući pred vratima velikih ti očiju suze!?
i kad munja bljesne i ugrušak prljave slike nazad ti vrati?
Na koga ćeš onda zlatnim sjajem bez ruke srebrne prstom upirati?