Ne daju veseli Šokci …kažu: pa nisi jeo kolače, nisi čuo pismu…
piše: Emil Cipar
Iako smo već odavno zaglibili u zimu koja je to samo kalendarskim nazivom, još uvijek se nisam privikao na rascvjetane tratinčice i maslačak u siječnju.
A ni od društvenih događanja ništa spektakularno. Neki sugrađani su otišli na skijanje po inozemstvu, a većina ih je ostala kod kuće ne znajući što bi sa sobom. Božić, Nova godina, Tri kralja… sve je to iza nas.
Nađem na fejsu poruku od prijatelja Krunoslava Seletkovića profesora glazbenog odgoja u mirovini. Kruno me poziva na godišnju skupštinu Muškog pjevačkog sastava „Veseli Šokci“. Kaže …bit će veselo.
Malo me čudi mjesto održavanja sastanka. Kruno kaže da je to u vojarni na Jelasu, a ja znam kako je ta vojarna već godinama zapuštena, znam da tamo nema ni struje ni vode ni grijanja. I ta skupina „Veseli Šokci“ mi nije poznata, nisam nikada čuo za njih.
Ali s druge strane, ako me Kruno poziva onda to ipak mora biti nešto, jer Kruno se razumije u esenc života …razlikuje on bitno od nebitnoga, zna uživati u malim, ali vrijednim stvarima. I zna ih prepoznati u izobilju bezbrojnih blještavih stvari kojima smo okruženi.
Kruno je izdanak iz dinastije Seletkovića koja je obogatila hrvatsku glazbenu scenu. Pisao sam o legendarnom čika Šimi …Kruninom ocu. (pročitaj ovdje)
Mada je Kruno školovani glazbenik, mada je svirao i rock i jazz i klasiku …prava ljubav mu je bila i ostala šokačka pjesma, ona što nam se često čini prostom i jednostavnom.
Elem …obećam dolazak. Nešto iz znatiželje, a nešto iz radosti vidjeti i porazgovarati s Krunom nakon dužeg vremena.
U zakazano vrijeme krenem put zapuštene vojarne na rubu grada i razmišljam kako su naši gospodari iz prošlosti uvijek točno znali što hoće od nas, a mi eto …već dvadeset i kusur godina ne znamo što ćemo sami sa sobom. Vojska bivše Jugoslavije koristila je ovu vojarnu, u njoj je netko živio, spavao, jeo, pisao pisma svojim najmilijima.
Na puškomet istočno od vojarne je tvrđava koju je izgradio austrijski car. Vraga car …izgradili su ju slavonski seljaci po njegovom nalogu. I u tvrđavi se je živjelo, jelo spavalo, govorilo njemački, plesalo valcer…
I tvrđavu i vojarnu preuzela je hrvatska država i sada su joj samo uteg oko vrata. Istina u tvrđavi je nešto učinjeno, ali još nije osmišljen konačni sadržaj koji bi u tvrđavu uveo život.
A dvadeset godina od preuzimanja je prošlo.
U dvorištu je parkirano nekoliko automobila, a iz veće zgrade, one lijevo od ulaza, izlazi dim …znak da tu ipak nekoga ima.
Kruno je najavio moj dolazak i uskoro sam bio okružen veselim Šokcima. Neke od njih sam i poznavao, s jednim od njih sam čak bio zajedno u vojsci davne 1971.
Osjeti se miris pržene slanine.
Kruno je stigao posljednji i godišnja skupština muškog pjevačkog sastava „Veseli Šokci“ mogla je početi.
Ni sam ne znam sa koliko sam godišnjih skupština do sada pisao izvještaje …nekoliko stotina ih je sigurno bilo. U tom poslu se možeš osloniti na rutinu …izvještaj predsjednika, izvještaj blagajnika, izvještaj kontrolora blagajne, dosadna i duga programska diskusija…
Sve u svemu …bla, bla, bla… Zajednička fotka, fotka predsjednika, upravnog odbora i tako to.
Ništa od toga ovdje. Istina …protokol je zadovoljen, predsjednik Marko Kozbašić je podnio izvještaj o proteklom radu, o stanju blagajne, a to je trajalo deset minuta maksimalno.
Jer …šta se ima raspravljati o blagajni kada su na računu 0 (nula) kuna i to se u protekle tri godine nije mijenjalo. Inventar je jedna limena peć na drva, napravljena u ručnoj izradi, jedno raspeće, logo udruge i duplerica iz novina sa nekom golom ljepoticom.
Ipak …reda radi mora se navesti neka ukupna materijalna vrijednost inventara. Limena peć!? Materijal …ajmo reć’ 50 kuna, a i to je brat bratu, previše…
Logo izrađen na limu, ili je to karton …nula kuna.
Sliku gole ljepotice je ostavio neki bivši vojnik isto tako bivše države i isto nula kuna.
Raspeće …e to nećemo u materijalne vrijednosti.
Sve u svemu …aktiva = 50 kuna, za slučaj da društvo spadne pod stečaj.
A duhovne vrijednosti društva?
E tu valja iznova zašiljiti olovku, ali to ćemo nakon ovog protokolarnog dijela. Najprije …kako to kod Šokaca već ide, valja nešto prezalogajiti.
Iznose se tu jela koje su spremili ovi veseli Šokci …pečena slanina, kobasice razne fele, kuhana suha rebra, jaja… ako sam štogod „priskočio“ nek’ mi Bog oprosti. A jesam naravno …tu je i domaća pogača prelivena mašću od pržene slanine.
Ajd… „prizalogajilo“ se zeru, malo zalilo dobrom domaćom graševinom, a onda velim ja …valja krenut kući, valja pisat vijest.
Ma nema šanse. Ne daju veseli Šokci …kažu: pa nisi jeo kolače, nisi čuo pismu…
O kolačima bih mogao pisati posebno poglavlje …salenjaci, šape, medenjaci… da ne nabrajam.
I onda je ova vesela skupina zapjevala: Tri livade, tri livade, nigdje hlada nema…
Kad bi se duhovna vrijednost brojila u inventar ovo društvo bi bilo bogatije od Todorića, Sanadera i Nadana Vidoševića zajedno.
Treba znati da prije osnutka društva nitko od članova nije znao pjevati. A sada …pod čvrstom rukom Krune Seletkovića u napuštenoj vojarni jugoslavenske vojske uz pucketanje vatre iz one peći za 50 kuna, odzvanja pjesma koja bi se mogla slušati i u Burgtheatru u Beču ili Olimpiji u Parizu …višezvučno, složno, skladno…
Ipak …moram poći kući, posao je posao. I ne idem praznih ruku …dobih i milošte: salenjaka, šapa, medenjaka, mesa, kobasice… i poziv na proslavu Vinkova u vikendicu predsjednika Marka Kozbašića.
Na proslavu je pozvan i naš Dirk Guhl, Nijemac koji piše knjigu o Slavoniji.
Vozim se kući i opet razmišljam o našim okupatorima, o nama samima o našoj državi o našoj lokalnoj vlasti.
Nije da mi ne znamo kako revitalizirati objekte koji su nam ostavili bivši gazde, a koje su naši preci pošteno platili. Znamo mi to itekako dobro, samo nas NAŠI sputavaju u tome. Kad bi kojim slučajem brodski zaljubljenici glazbe svih žanrova bili vlasnici ove vojarne u nju bi vrlo brzo ušlo puno života. Našli bi se u njemu i ovakvi poput mene koji sami o glazbi nemaju pojma, ali znaju uživati u lijepim notama.
Ali umjesto njih u bivšoj vojarni na Jelasu u Slavonskom Brodu gazduje bezdušna Agencija za upravljanje državnom imovinom …i zgrade propadaju i propadaju.
E moj Emile
Stvarno ne znam što će naš, Dirk Guhl (Njemac )pisati u svojoj knjigi.A, nebi naškodilo da uz dobro društvo i druženje,ubaci upravo ovaj vaš članak o propadanju vojarni u svoju knjigu i njemci će se čuditi,ktome da doda, koliko ih još u cjeloj Hrvatskoj takovih ima,koje bi se mogle iskoristiti za razno razne društvene i gospodarske svrhe..samo kada bi naša politika dali to na uživanje,upravo udrugama i društvima, a ne agencijama,možda će sada dokle ovo čitaju imati malo više osjećaja pa se konačno netko od vodećih i probudi.
E brate mili …što reći na ovu priču o jugonostalgiji i o masi nebitnih stvari. Naj manje kao i obično pažnju zadržavamo na onim bitnim stvarima kao što je ovo veliko šokačko srce koje i dalje kuca, kuca i kuca u ljudima koji pjesmom grade ono što je davno urušeno u današnjem čovjeku. Pogađate ?! Ljude trebamo i moramo približiti jedne drugima. Danas kada smo prenatrpani životnim problemima i kada je teško reći hvala, pozdraviti ili nasmješiti se slučajnom prolazniku, kada sve gledamo kroz materijalnu dobit. Baš danas trebamo učiti od ove vesele skupine da čovjek ima dušu koju treba… Read more »