NE DIRAJTE MI RAVNICU

A rekao bi im neku lijepu riječ

piše: Emil Cipar
Hrvatska svojim topografskim izgledom podsjeća na zmaja kojemu bi glava bila Istra, trup sačinjavaju Lika i Dalmacija, a ostatak bi bila krila.

Glava i trup dobro su poznati, imaju razvijeni turizam što nije ni čudo jer se nalaze na lijepom Jadranu dok su krila, a pogotovo njihov vrh …Slavonija i Srijem potpuno zaboravljeni.

Slavonac sam i ne mogu se pomiriti s tim, ali moja Slavonija tone i propada. Nekako mlada hrvatska država nije uvidjela njen značaj i njene potencijale. Ispada da su nas drugi više cijenili i poštivali.

Rekoh već …na vrhu krila su Slavonija i Srijem, ali to je jedna geografska i jedna etnička cjelina. Ta podjela je samo upravna podjela i potiče još iz doba Rimljana. Srijem je dobio ime po antičkom rimskom gradu Syrmium, današnja Sremska Mitrovica.

Slavonija je dobila naziv po Slavenima. Tako je i na području koje se nazivalo i naziva Slavonijom u ranom srednjem vijeku to područje nazivano po onima koji su ga nastavali i koji su sebe nazivali Slavenima. Na taj način su nastali nazivi Slovenija i Slovačka.

Bilo kako bilo za Slavoniju i hrvatski dio Srijema danas nitko ne mari. Zanemaruje se da je tu najplodniji dio Hrvatske koji je uvijek u povijesti bio prepoznat kao žitnica bez obzira pod čijom upravom se nalazio.

Ja sam otišao u svijet početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Napustio sam živahna sela u kojima je postojalo sve što je potrebno za život. Većina mojih vršnjaka koji su se uputili sa mnom na zapad planirala je svoj život upravo u jednom od sela za koje su bili jako vezani i teško su si mogli zamisliti život negdje drugdje.

Slavonci vole svoju Slavoniju, ali ju još uvijek napuštaju i to sad daleko više nego prije.

A slavonska sela umiru. U posljednjih deset godina broj stanovnika u Slavoniji smanjio se za 75.000. To je jedan grad veličine Slavonskog Broda.

Obilazim slavonska sela. Najprije ona koja sam od prije poznavao. Puno praznih, napuštenih kuća. Puno novih, modernih kuća iz kojih ne izlazi dim. Njihovi vlasnici …već dobrano u godinama …i dalje sanjaju svoj san o povratku …negdje u Frankfurtu, Hamburgu, Essenu, Beču, Zürichu, Berlinu…

I teško je to shvatiti i teško objasniti zašto je to tako. EU ima fondove za ruralni razvoj, ali ti su fondovi od Hrvatske gotovo netaknuti. Zašto je tako …ne znam, ali znam kako Austrijanci ulažu jako puno truda, ideja i angažmana i znam kako je to u njihovim selima i jako vidljivo. Tko mi ne vjeruje neka posjeti Gradišće, ili Burgenland, izrazito ruralno područje, i neka se sam uvjeri.

A i Slavonija nije jedna upravna jedinica. Podijeljena je na pet županija i one se nalaze pri dnu svih hrvatskih županija.

Niti jedan veliki infrastrukturalni projekt nije obuhvatio Slavoniju. Dobro …reći ćete: A „Slavonica“, autoput koji je izgrađen u Slavoniji i koji bi trebao povezati srednju Europu sa jugom Jadrana.

Istina njen dio kroz Slavoniju je izgrađen velikom brzinom. Ali kome služi autoput od Drave do Save. Autoput od Nikuda u Nigdje. Njen sjeverni dio završava na Dravi, a južni na Savi, a o nastavku gradnje nema ni govora.

Daleko korisniji bi bio kanal Sava-Dunav. Kanal koji bi išao od Slavonskog  Šamca do Vukovara. Radovi na tom kanalu počinju polaganjem kamena temeljca pred svake parlamentarne izbore i to je sve.

A ono što je najvrjednije što Slavonija ima, a to su mladi ljudi …oni napuštaju zemlju svojih predaka, napuštaju bogatu tradiciju i upuštaju se u neizvjesnost koju tuđina nosi sa sobom.

Slike s mojih lutanja Slavonijom bilježim fotoaparatom. Jedan dio objavljujem na fejsu, vidi: …‎Emil Cipar

I javljaju se Slavonci. Javljaju se iz Njemačke, Švicarske, Austrije, Kanade, Australije… Puno ih je napustilo Slavoniju, pa ih ima posvuda.

I što reći tim ljudima. Vidim i sam kako sve propada. A rekao bi im neku lijepu riječ.

Ipak …često mi se u inboks jave i Slavonci iz Slavonije. Oni pravi kojima je još stalo do njihove djedovine i do starih običaja.

Javljaju mi se udruge koje su se upustile u sukob s nepovoljnim prilikama. Udruga uzgajivača konja lipicanaca, folklorne udruge, ljudi koji uzgajaju autohtone sorte svinja, pura, gusaka, ovaca, hrvatskih pasa ovčara, udruge pčelara…

Oni pokušavaju sačuvati od zaborava jednu kulturu, način života koji se održao stoljećima pod tuđom vlašću.

Tako i udruga „Sikirevački motivi“. Oni pokušavaju na životu održati tradiciju izrade specijalne vrste čipke, takozvane „Sunčane čipke“, što je i u svijetu velika rijetkost.

Sunčana čipka je na područje Slavonije stigla 20.-ih godina 20. stoljeća s Tenerife putem modnog časopisa (sol lace ili sun lace). Od tada se njome ukrašavaju modne haljine i tradicijsko ruho. Izrađuje se na drvenim “ramama” različitih oblika i veličina, pamučnim bijelim koncem. To je šivana čipka ili čipka na iglu.

Ova čipka se izrađuje na području Brodskog Posavlja a najintenzivnije u selu Sikirevci smješteno istočno od Slavonskog Broda 40 km prema Županji i žene koje rade čipku su ju na tim područjima skratile samo na “motiv”.

Već sam upoznao ove žene prošle godine u Muzeju brodskog posavlja u Slavonskom Brodu i divio se spretnosti kojom one izrađuju sikirevački sunčani motiv. Više me je zadivila činjenica kako one svoje znanje prenose na mlade, kako u doba interneta i fejsbuka ipak uspijevaju svoju ljubav prenijeti na iduću generaciju.

Prošle godine upoznao sam u Donjoj Austriji isto tako jednu grupu žena koja radi takozvani Tirolski vez.

I dok su Austrijanke od svog hobija napravile unosan biznis jer svoje radove vezu na narodnim nošnjama koje se skupo prodaju dotle snaše iz Sikirevaca mogu samo sanjati o tome.

Zašto to finkcionira u Austriji, a kod nas ne?

Mislim kako je to zbog toga što Austrijanci u državnom vrhu imaju pametnije ljude. Ti ljudi su toliko pametni da znaju kako oni nisu najpametniji i traže ideje upravo u svojoj tradiciji.

Primjer austrijske domišljatosti: …Dakle …jedan par u Beču odluči svoj savez za život sklopiti u tradicionalnom stilu. Ne mari što je On porijeklom Turčin, a Ona nedavno stigla iz Ruande.A tamo gdje tradicije nema tamo se ona izmisli. U kraju kojega poznajem i u kojemu sam svake godine …sada su to tradicionalna vjenčanja.

Taj par će u Beču potražiti agenciju koja se specijalizirala za takva vjenčanja i ona će organizirati sve što je potrebno. Koliko će to imati tradicionalni štih ovisi i o visini sume koju su Ona i On spremni platiti.

I ako to žele proslaviti kod Marije u Utzenaichu, koja posjeduje dvoranu za takva vjenčanja i dvadesetak apartmana za goste, tada su napravili dobru odluku. Njihovo je samo doputovati na vrijeme iz Beča, a sve ostalo odradit će Marija u dogovoru s agencijom. A u sve ostalo spadaju tradicionalna jela, pića, slastice, nošnje za mladence i goste… i na nošnjama, naravno …rukom vezeni motivi koje su izvezle žene iz udruge koju sam već spomenuo.

Neke od tih tradicija doživjet će upravo na njihovom vjenčanju svoju praizvedbu, ali nećemo biti sitničavi …važno je da se euro okreće i da su svi zadovoljni.

Uz malo pameti onih koji ju imaju i uz malo dobre volje onih koji bi ju trebali imati, moglo bi to funkcionirati i u Slavoniji.