Kraj novo otvorene slastičarne “Royal” u Popovači, (od prije par mjeseci), vrti se nešto sa strane. I reže. Bolje pogledamo muž i ja, kad ono piše …”Kebab”.
Eto, konačno se netko sjetio!
Poradovali smo se i sada skoro svaki dan odemo na döner. Nije to kao u Berlinu, nemaju još pide, i nema svih sastojaka, ali dobar je.
U okrugloj lepinjici, dobro prija. S bijelim ili ljutim sosom je jako fini. Počastila sam i svoje cure sa kebabom, i vele, fini je.
Kako je tamo u blizini škola, i to je nešto novo za djecu, svi su pohrlili na kebab. Jer, do sada su svaki dan jeli pizzu ili hrenovke u pecivu i to im dojadilo. Svaka promjena osvježava.
Još da mi je Currywurst i onaj kečap iz Berlina, pa bi se pitala: – Gdje ja to živim!!?