Mali jezični savjet – Monako ili Monaco?
od Časopis Jezik,
Monako i Monaco dva su različita imena za dva različita pojma.
Monako je država, a sva se imena država pišu ponašeno, prema našem izgovoru, pismu i pravopisu. Tako pišemo Amerika (a ne America), Engleska (a ne England), Luksemburg (a ne Luxemburg), Njemačka (a ne Deutschland)…
Monaco je glavni grad Monaka i pišemo ga izvorno, onako kao se piše u jeziku iz kojega nam dolazi.
Otuda i razlika Luxemburg i Luksemburg – prvo je grad, a drugo je država. Tako i Džibuti – država, Djibouti- grad, Kuvajt – država, Kuwait – grad.
Gradovi s kojima smo u povijesti često bili u dodiru, pišu se ponašeno – Beč (a ne Wien), Budimpešta (a ne Budapest), Prag (a ne Praha), Pečuh (a ne Pech), Pariz (a ne Paris)… Gradovi koji nam nisu bili tako bliski i koje nismo tijekom povijesti ponašili, pišu se izvorno – New York, Leipzig, München, Caracas, Georgetown… tako i svi gradovi s kojima se susrećemo u novije vrijeme.
U međunarodnom prometu, na pismima, markama i sl. i imena gradova i država valja pisati izvorno.
Savjet napisala: Sanda Ham
Mijenjanje prezimena kroz padeže
Ženska prezimena na -a, bilo naša, bilo tuđa, mijenjaju se isto kao i svaka druga imenica na -a: Kata Periša, Kate Periše, Kati Periši, Katu Perišu, Katom Perišom.
Ne valja žensko prezime na -a ostaviti nepromijenjeno, obilježje je to zastarjeloga birokratskoga jezika, pogrješnoga, ne valja: Kate Periša, Kati Periša, Katom Periša…
Ako žensko prezime ne završava na -a, ne ćemo ga mijenjati: Ivana Jurić, Ivane Jurić... to se samo po sebi razumije.
S muškim je prezimenima drugačije – ona se sva mijenjaju, bez obzira koji im je zvršetak i jesu li hrvatskoga ili tuđega podrijetla. Ako poznajte Ivana Jurića, dobro je prošetati s Ivanom Jurićem.
Ako Vam Ivana Jurić pravi društvo, onda ćete prošetati s Ivanom Jurić.
U prezimena na -ić jezik nam je omogućio razlikovnje spola – muško se prezime mijenja, žensko ne.
Ali u prezimena na -a nema razlike, i muška i ženska se mijenjaju, pa kad budete bili na kavi s Ivanom Perišom, ne će u govoru ili pismu uvijek biti jasno jeste li bili u muškom ili ženskom društvu.
Na sreću, takvih je jezičnih situacija malo pa su nesporazumi rijetki.
Savjet napisala: Sanda Ham
Pocrveniti i pocrvenjeti ne znače isto.
Pocrveniti znači činiti što crvenim. Svi glagoli na -iti: pocrven+iti, pomodr+iti, posiv+iti, znače da smo nešto obojili u boju koju glagol znači.
Ako crvenom bojom oličite sobu, pocrveniliste zidove.
Pomodriti možete bijelo rublje ako vam se modri komadić odjeće zatekne u perilici.
Posiviti možete kosu bojom.
Ružem ćemo pocrveniti usne.
Pocrvenjeti znači postajati crven. Svi glagoli na -jeti: pocrven+jeti, pomodr+jeti, posiv+jeti, znače da nešto samo od sebe postaje boje koju znači glagol.
Ako se postidite, možete pocrvenjeti u licu od stida.
Kad vam je hladno, možete pomodrjeti od hladnoće.
Posivjeti vam može kosa kad postanete sijedi.
Jabuka je pocrvenjela od zrelosti.
Savjet napisala: Sanda Ham
Dvjesto ili dvjesta?
Starije su na gramatike dopuštale upotrijebiti za 200 dva oblika – dvjesto idvjesta, a tako i za 300 – tristo i trista. Uvijek je uz te brojeve bilo dodano pojašnjenje da su dvjesta i trista već zastarjeli oblici. I tako je to u gramatikama pisalo posljednjih 200 godina – 200 su godina dvjesta i trista zastarijevali. U suvremenom književnom jeziku i jesu zastarjeli i rjeđe se upotrebljavaju, češći su i pravilni dvjesto i tristo.
Ipak, na našoj novčanici od 200 kn piše dvjesta kuna. Zašto takav naziv ako jedvjesta zastarjelo i ako nam valja upotrijebiti dvjesto? Baš zato što je zastarjelo pa je stilski obilježeno i može dobro poslužiti kao naziv novčanice. Ne bi trebalo biti svejedno imate li u novčanikudvjesta ili dvjesto kuna – ako je dvjesta, onda je jedna novčanica, a ako je dvjesto– može biti i nekoliko novčanica pa i kovanica – važno da ih je ukupno dvjesto.
Dvjesto i tristo pravilno je reći za 200 i 300, a dvjesta je naziv novčanice od 200 kuna.
Savjet napisala: Sanda Ham
Kako napisati 600?
Kako napisati 600, 600-godišnji ili 600-godišnjica? Šeststo ili šesto, šeststogodišnji ili šestogodišnji, šeststogodišnjica ili šestogodišnjica?
Pravilno je za 600 napisati šeststo, a tako i šeststogodišnji i šeststogodišnjica.
Tako nam valja pisati, ali izgovara se šesto, šestogodišnjica i šestogodišnji.Izgovaramo onako kako nam je lakše, a pišemo tako da jasno prenesemo proruku – u pismu valja paziti na jasnoću napisanoga: pišući šeststo, ne ćemo pogriješiti ni u razlikovanju značenja pridjeva šeststogodišnji i šestogodišnji – šeststogodišnji znači nešto staro 600 godina, a šestogodišnji nešto staro 6 godina.
Šeststo (šest+sto) se piše kao i ostali brojevi složeni sa sto, nije ni po čem poseban, primjerice, kao i petsto (pet+sto), sedamsto (sedam+sto), osamsto (osam+sto).
Savjet napisao: Borko Baraban.
Večer ili veče?
Imenica večer u hrvatskom je jeziku ženskoga roda. To znači da se slaže s drugim riječima u ženskom rodu. Pozdravljamo: dobra večer; prije braka budući supružnici imaju djevojačku ilimomačku večer; večer je lijepa, romatična, topla, kišna… Večer uoči Božića jest Badnja večer.
Upotrijebiti večer u srednjem rodu – *dobro veče ili *djevojačko veče ili *Badnje veče – nije pravilno. Ipak, najčešće se griješi u pozdravu, pa se uz pravilno dobra večer čuje i nepravilno *dobro veče i *dobar večer.
Savjet napisala: Sanda Ham