MALI JEZIČNI SAVJETI
Časopis Jezik
Pravopisno pravilo o pisanju ne ću, niječnice ne rastavljeno od glagola ću, mnogi smatraju bezrazložnim narušavanjem dobro ustaljenih pravopisnih navika, ali mnogi i ne znaju da se išta u pisanju ne ću, neću promijenilo.
Kada je riječ o pisanju niječnice ne uz glagole, u Hrvatskom pravopisu zapisano je staro i vrlo jednostavno temeljno pravilo: ne se piše rastavljeno od svojega glagola. Odstupanja je samo šest, pa se sastavljeno piše nemoj, nemam, nestajati, nedostajati, nedostati, nenavidjeti, a uz glagol ću (skraćeni prezent glagola htjeti – ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) danas je dopušten dvostruki način bilježenja, ili sastavljeno – neću ili rastavljeno – ne ću.
Izgovor je i neću i ne ću isti, izgovara se kao i svaka druga sveza niječnice i glagola: ne čitaj, ne pišite, ne misle – sastavljeno, a ne rastavljeno.
Uz glagol ću dopušta se rastavljeno pisati ne jer je takav način sukladan temeljnom pravilu prema kojemu se ne piše rastavljeno od svojega glagola. Pisati je neću (sastavljeno) prema tomu odstupanjem od pravila jer je pri sastavljenom pisanju ću jedini glagol koji se piše sastavljeno s niječnicom. Uostalom, pišući općenita pravila o sastavljenom i rastavljenom pisanju riječi, autori Hrvatskoga pravopisa kažu ovako: ako se isto značenje može izreći kombinacijom riječi koje već postoje u jeziku, nije potrebno uvoditi nove riječi. Prema tomu se niječno značenje glagola ću izriče kombinacijom već postojećih riječi: ne, ću – a neću (sastavljeno napisano) znači novu riječ, pa je takvo bilježenje protivno temeljnom pravopisnom pravilu.
Glagoli nemoj i nemam, nestajati, nedostajti, nedostati, nenavidjeti (=mrziti) nisu u tom smislu odstupanja. Rastavimo li ih, nastaju besmislice: *ne moj, *ne mam, *ne dostati, *ne navidjeti ili se značenje posve promijeni: *ne stajati, *ne dostajati, primjerice:
Nestao je u magli/ Ne stao nikada u svom poslu!
Nedostajat ćeš mi ako odeš/Ne, dostajat će ti brašna za kolač, šećera ne će.
Oblici *moj i *mam nisu glagoli, ne postoje kao samostalni glagolski oblici, samostalne riječi; tek su uz niječnicu potpuni glagolski oblici i bez niječnice se i ne upotrebljavaju; dostati i navidjeti nemaju značenja bez ne.
Ću pak, ima svoje značenje i bez ne pa je onda dobro pisati ne ću jer su to dvije riječi.
Savjet napisala: Sanda Ham
Samo bih želio dopuniti članak s nekoliko primjera, da pravilo bude još jasnije: “Pogledat ĆU imam li vremena”, “Doći ĆU, ako budem imao vremena”. Eto, nekoliko primjera koji pokazuju “ću” kao samostalnu riječ.