Poslušaj Kairosa – iskoristi pravi trenutak!
tekst i foto: Marijana Šundov
Split, 22. ožujka 2014./ Iako sam već bila kupila avionsku kartu neočekivano se moj boravak u domovini produžio za nekoliko dana.
I tako ….dočekah proljeće u sunčanoj Dalmaciji. I to ne samo prvi dan proljeća nego i Međunarodni dan sreće kojim su UN proglasili 20. ožujka, a koji se eto ove godine poklopio sa prvim danom najljepšeg godišnjeg doba.
Za mene proljeće to doista i je – najljepše doba. Otkako znam za sebe volim proljeće.
I tako, cijeli taj izuzetni dan sam provela sa dragim ljudima u šetnji po Splitu i Trogiru. A, dan je bio kao izmišljen – plavo nebo, kristalno more kao kakvo predivno ogledalo ili kako bismo mi u žargonu rekli – bonaca.
Trogir – antički gradić koji osnovaše grčki kolonisti još u 3. stoljeću prije Krista, ime duguje divokozama – divljim kozama (grčki tragurion je naziv za divokozu). Pretpostavka povjesničara je kako su se grčki moreplovci iskrcali na ovim obalama i ugledali stada divljih koza i tako naselje dobi ime po njima.
Još jedan toponim svjedoči kako je ovo bio gotovo obećani raj s mnoštvo divljači, blagom klimom i pitkom vodom. Kozjak je naše ime za obližnju planinu. Uglavnom, Grci osnovaše prvi gradić. Međutim ovaj kraj nije bio pust. Iliri su tu živjeli, ali u plemenskim savezima birajući uzvisine i tamo gradeći svoje gradine, čijih su ostaci i danas vidljivi na pojedinim dominantnim vrhovima Dalmacije. Naravno Iliri baš nisu bili oduševljeni pridošlicama, postojalo je stalno neprijateljstvo između njih.
Za Grcima dođoše Rimljani, pa Hrvati, pa potom s druge strane mora Venecija, pa Francuzi, Austrijanci…Izmjenjivali su se osvajači polažući prava na ljepotu istočne Jadranske obale. Ipak jedan narod nije želio otići – Hrvati su ostali.
Stoljeća i burna povijest istočne jadranske obale oblikovali su Trogir u jedan od najljepših i najbolje očuvanih romaničko-gotičkih gradova Europe, koji je kao takav upisan u UNESCO-vu listu svjetske baštine.
Ulaskom kroz stara renesansna vrata očuvana iz dalekog 16. stoljeća zakoračih sa obale – trogirske rive u drugi svijet – svijet koji čine uske uličice kalete isprepletene poput kakvog malog labirinta, bijele kamene vile odnosno palače sa prozorima poput čipke, veličanstvena crkva na središnjem gradskom trgu, obrambene tvrđave kao nijemi stražari povijesti ili još bolje svjedoci minulih dana …
I evo me ubrzo do centralnog gradskog trga – Narodnog trga. Cijela povijest Trogira može se iščitati na tom posebnom mjestu – tu je kamena ljepotica katedrala sa svojim jedinstvenim vratima, portalom majstora Radovana. Katedrala svetog Lovre (poznata je i pod imenom katedrala svetog Ivana Trogirskog) je kao i gotovo sve takve građevine u Europi stvarane više stotina godina skladna mješavina stilova – ova trogirska građena od 13. do 15. stoljeća nosi obilježja romanike, gotike, renesanse, čak i baroka. Portal vrata izradi majstor Radovan 1240. godine prikazujući kroz kamene likove isprepletene teškoće života običnog puka i Kristov život.
Još nije počela predsezona pa samo jedan kafić ima svoje stolove na Narodnom trgu. Ovo je u biti i najljepše doba za obići Trogir i uživati u kavici na ovom doista posebnom mjestu, bez gužve koja prati ljeto. Još uvijek se iznenadim cijenom šalice kave uz koju za razliku od one naručene u Belgiji dobiješ i besplatnu čašu vode. A, cijena je 10 kuna, znači euro i pedeset centi. Kavica na sličnom mjestu – povijesnoj jezgri bilo kojeg srednjovjekovnog grada u Belgiji je najmanje 3 eura. I to bez vode koju naravno platiš još 3 eura.
Razgovaram sa ljubaznim konobarom i doznajem kako obično predsezona starta oko Uskrsa. Zanimaju me i zemljani radovi, iskopani gotovo cijeli park s druge strane zidina. Saznajem kako se radi o sadnji gotovo 500 sadnica koje je darovao grad Zagreb, a čiji je gradonačelnik prošle godine prilikom posjete Trogiru obećao ih poslati. Stigle su sadnice tamarisa, oleandra, mirte i ruže. Konobar mi ponosno kaže kako će to biti predivan ugođaj kada sve to procvjeta „upravo za dolazak furešta“. Slažem se sa njim.
Sa radija glazba i vijesti Radio Dalmacije. Čujem kako se u Splitu održava Sajam poslova i podatke kako su već počeli pozitivni trendovi u zapošljavanju upravo zahvaljujući pripremama turističke sezone.
Dok pijuckam kavicu divim se pogledu, iznad mene zvonik katedrale, lijevo gradska loža iz 14. stoljeća sa kamenim spomenikom slavnom trogirskom sinu hrvatskom biskupu i banu Petru Berislaviću koji je poginuo u bitki protiv Turaka, ali i pobijedio.
Mala ranosrednjovjekovna crkva svete Barbare, građena od 9. do 10. stoljeća, nalazi se iza lože, a to je i najstarija crkva u Trogiru. Trg je zatvoren sa druge strane strane velikom palačom plemenitaške obitelji Ćipiko. Nasuprot palače je gradska vijećnica iz 15. stoljeća sa hrvatskim grbom i urezanim stihovima iz „Lijepe naše“.
Razmišljam o slavnoj prošlosti vidljivoj na svakom koraku ovog posebnog Narodnog trga, o proljeću i sreći, te konačno pozitivnim trendovima u zapošljavanju. Treba ostati ovdje i vratiti se. Napraviti svatko od nas ono što možemo. Nikad ovdje nije bio lagan život. Naši preci su ostali.
Dok se polako vraćam prema rivi zastanem pred reljefom Kairosa grčkog boga sretnog odnosno pravog trenutka svojevrsnog simbola Trogira. Velike i male replike Kairosa mogu se kupiti u gotovo svakoj trogirskoj suvenirnici. Reljef sa prikazom boga Kairosa u grčkoj mitologiji najmlađeg Zeusovog sina nađen u Trogiru datira iz 4. stoljeća prije Krista. Vjerojatno su ga grčki doseljenici donijeli iz domovine. Original se čuva u trogirskom samostanu svetog Nikole.
Na ovom trogirskom reljefu Kairos – bog pravog sretnog trenutka prikazan je kao goli mladić sa krilima, netko tko je u stalnoj žurbi. Kairos ima jedan čuperak koji predstavlja pravi trenutak. Za čuperak odnosno pravi trenutak treba zgrabiti kada možeš ili će pobjeći i nikad se više neće vratiti. Za to Kairos ima krila. Vrijeme leti. I ne samo krila – kao podsjetnik o prolaznosti i britkosti vremena Kairos je straga ćelav, starac bez kose.
Kameni je to podsjetnik ljudima iz dubine stoljeća kako život i pravi trenutci prolaze. Treba iskoristiti svaku priliku i biti sretan kada god možeš. Zgrabiti Kairos za čuperak. Ostati, živjeti život, koristiti prilike i biti sretan. Stari Grci su to znali, naši preci isto tako…znamo li mi?