Iz naše arhive ...objavljeno 31.03.2014.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
– E, danas idemo po heljdovo brašno, rekla bi mati, i mi bi se iz naše ulice zaputili prema starom omanjem mlinu u dnu treće ulice od nas. Tu bi rječica Poričnica nalazila svoj put do velikog Vrbasa.
Škripava vrata otkrivala bi čudnu prostoriju. Pod ispod kojeg je velikom brzinom protjecala voda, šumila, šuškala, vrtjela se preko ogromnog kotača.
Vrata sobice s desna bi se na kucanje otvorila, provirila bi i sitna, musava djeca. Od buke točka kojeg vrti vodena masa, jedva bi se čuli. Kupili bi tu heljdinog brašna kojeg tada nije bilo u trgovinama.
Neobična pura, polenta, tamna, skoro crna, a izvrsnog okusa i do danas mi ostala u sjećanju. Dugo, već dugo ne kušah heljdinu puru. Dugo, već dugo ne bijah u kojem mlinu, ne čuh škripu i okretanje točka na vodi. Dugo, već dugo ne podsjetih se na djetinjstvo.
Kolega Cipar staru vodenicu pronašao na Orljavi u Požeškoj kotlini. U svakoj fotografiji spava nečije sjećanje. Poput ovog moga.
Uvijek sam se pitao da li smo mi isti narod, jer Požega i njena okolina su u meni budili sjetu na nešt drugo na nešto ljepše i ljudskije od moje Dalmacije. Pitao sam se zašto se u Dalmaciji toliko psuje, a u požegi i okolici, ne. Naš župnik fra Duško, kojeg mi u Berlinu dobro znamo mi je jednom prigodom rekao “Ivo to je naša iskaznica!” Nisam se s tim slagao i nisam to prihvatio, ali sam ovo ljeto upoznao sasvim druge da ljude, Dalmatince. Škripljanje, Doljanje i ljude iz Splitsk. Vjerujem da ih na Braču ima i više, nadam… Read more »
Umjesto moga osobnog komentara citirat ću samo neke dijelove poruke koju sam ovih dana primila:”…svi imamo svoje uspomene. Glavu gore i utjehu tražite u lijepim sjećanjima. Što nam drugo preostaje? Svi imamo svoje radosti i svoje tuge”…
Vidim da je i ova prekrasna fotka iz moga zavičaja probudila u Sonji usnulo sjećanje na prohujale dane. Prekrasno ! I tekst i fotografija.
Slavonka