DIPLOME NAŠE SVAKIDAŠNJE

piše: Žarko Delač
Afere s lažnim diplomama ili prepisanim diplomskim radovima postale su svakodnevni dio našeg političkog folklora. Nažalost, samo političkog jer se diplome provjeravaju tek nakon političkih procjena, intriga ili obračuna.

I dok političari ne bace oko na naše diplomante izgleda da nitko o vjerodostojnosti znanstvenih isprava ne vodi računa.  Pozitivno je u tome što na koncu ipak imamo veći broj intelektualaca i opravdavamo činjenicu kako smo društvo znanja.

Vjerujem da ste osjetili sarkazam u prethodnoj rečenici  jer  je nepobitna činjenica kako se na taj način šalju loše poruke redovnim i marljivim studentima i budućim intelektualcima.

Zbog vlasnika takvih prepisanih ili jednostavno krivotvorenih diploma većina je njih prisiljena potražiti posao izvan Hrvatske. Dodamo li k tome još  i kupljene diplome, o čemu smo se zorno mogli nedavno uvjeriti kada nam gošća emisije Nedjeljom u 2 nije mogla reći naziv diplomskog rada, situacija je još poraznija. Premreženi smo kvaziintelektualcima, nesposobnim stručnjacima i ograničenim znanstvenicima.

Ipak, ova je pojava samo vrh ledene sante. Naime, svaka krivotvorina je kazneno djelo i tu je priči kraj.

Isti je slučaj sa kupovinom ispita i brzinskim studiranjem kako bi se samo zadovoljila forma i ispunilo uvjete natječaja. Tome pridonosi  i poplava raznih učilišta i veleučilišta te privatnih studija na kojima se jednostavno ne može ponavljati godina. Ili možda netko poznaje osobu koja je studiranje platila godišnje  35000 kuna, a da je ponovno upisala istu godinu?

Uzimajući ove činjenice u obzir uvjeren sam  kako je svima  dobro poznato a, osobito u akademskoj zajednici ali nema o tome stručnih mišljenja i snage da netko to  konačno javno izreče.

Ne treba zatvarati oči i pred tzv. javnim studijima i ogromnim  razlikama između  recimo studiranja na Pravnom fakultetu u Zagrebu ili Osijeku,  velečilištu u Karlovcu ili Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu kao i diplomama s  Verna ili Fakulteta političkih znanosti.

Sve te anomalije unose disbalans i neranotežu u obrazovni sustav, sustav vrednovanja i nagrađivanja. Otvaranje  visokih i viših škola i studija u skoro svakom gradu postao je prestiž kao i nekada imati prvoligaški nogometni klub.

Ne mogu se oteti dojmu kako ovakav razvoj obrazovnih kapaciteta nije popraćen adekvatnim programima,  stručnim nadzorima i objektivnim crtifikatima. Možda je tome i razlog što mnogi predavači i profesori na taj način radeći na više mjesta dodatno zarađuju.

I na kraju moram istaknuti nepobitnu činjenicu u koju ste se sigurno i osobno uvjerili  kako diploma ne čini intelektualca kao ni odijelo čovjeka!

No ipak neki red treba postojati. Floskule o tome kako su mnogi bez diploma sposobniji od onih s diplomama upravo šire oni kojima to odgovara. Takvi su naviknuti sve kupiti ili potkupiti, a znanje je jedino koje se ne može na takav način steći.