MALA LJETNA TRILOGIJA

O čemu je riječ
piše: Žarko Delač

Ispričao mi nedavno jedan prijatelj kako je u borbi za status i priznanje hrvatskog jezika u Švedskoj trebalo razbiti mnoge predrasude, stereotipe i ukorijenjena mišljenja. No trud se isplatio te je tako i u ovoj državi na sjeveru Europe konačno hrvatski jezik postao službeno priznat. Ne tako davno zbog borbe za naš  jezik u Hrvatskoj su mnogobrojni domoljubi završavali iza rešetaka i bili trajno obilježeni kao nacionalisti. Možda se ovo iz današnje perspektive čini nestvarno, osobito za mlade naraštaje no uistinu je bilo tako. Sloboda riječi i govora na materinjom jeziku stoga je još jedna privilegija naroda koji žive u vlastitoj državi. Usporedbe radi  mnogobrojni daleko veći narodi nemaju svoju državu.

Zbog toga mi osobito nije jasna poplava stranih riječi i izraza u svakodnevnom našem govoru, a posebno na javnim mjestima. Ogromni plakati koji nas pozivaju na open air pozornice, summer festivale i slično više nikoga ne iznenađuju i bojim se o tome nitko ne vodi brigu. No možda to i nije neki problem u vrijeme turističke sezone i našoj poznatoj gostoljubivosti prema strani gostima.

Više zabrinjava činjenica kako pri tome gubimo korak u poznavanju vlastitog jezika. Tako sam na vratima  jednog ureda za iznajmljivanje vozila (Rent a car) u Zagrebu zapazio natpis Vračam se za 20 minuta,  na šalteru hrvatske pošte Pošiljke primljene nakon 19 sati se iz poštanskog ureda otpremaju sljedećeg dana ili Mini market Kuniščak…Uistinu moram priznati kako i osobno nisam osobito pismeno potkovan ali ovakve greške na javnim mjestima rekao bih više su nego početničke. Ili nam to jednostavno govori o našem poštivanju i odnosu prema hrvatskom jeziku, kulturi, državi.

Osim omalovažavanja svog jezika osvrnuo bih se i na naše opće poznato nepoštivanje i provođenje zakona ili geslo pa zakoni su za to da se krše! Iako hrvatska policija revno kontrolira  brzinu i to najčešće tamo gdje je ograničenje na 50 km/h ukazao bih na jednu njihovu drugu zakonsku obvezu.

Riječ je o  kontroli buke. Jadranska je obala ovih dana prepuna motora i automobila. No istaknuo bih vozila  prerađenih tako da izazivaju što veću buku. Dodaci i nastavci na auspuhe postali su hit. O stvorenim decibelima nitko ne razmišlja i ne vodi brigu. Jer kao što rekoh unatoč Zakonu o zaštiti od buke čini mi se da MUP nije opremljen i pripremljen za njegovu provedbu i potrebnu prevenciju. I dok tome bude tako stanari neće imati mira. Ne samo u turističkim destinacijama već i u svim većim gradovima. Poznato mi je kako su građani Zagreba u pojedinim kvartovima  pisali i peticije protiv noćnih utrkivanja vozilima. Nije čudno kako je i najnovije uređenje Slavonske avenije proteklo uz glasne antibučne prosvjede. Eh taj Zakon o zaštiti od buke.

No uz ovaj spomenuti zakon hrvatska je država donijela i niz drugih pravnih regula vezanih uz zaštitu čovjekovog zdravlja i okoline. O mnogobrojnim zakonskim rješenjima vezanim uz zaštitu okoliša mogao bih napisati nekoliko članaka no ovom bi se prigodom osvrnuo samo na jedan naoko sitni detalj. Naime sukladno zakonu sva vozila u Hrvatskoj moraju pri tehničkom pregledu proći i eko-test.

Postavljam pitanje tko i na koji način kontrolira nakon toga vozila u prometu zadovoljavaju li osnovne ekološke standarde. Osobito je problem sa stranim vozilima. Svjedok sam bio neopisivim smradovima i oblacima dima ispuštanih iz vozila ovih ljetnih mjeseci. I ponovno se pitam što radi naša hrvatska policija. Još nisam čuo ni vidio kako  kontroliraju ispušne plinove. Vjerojatno je mjerenje brzine jednostavnije i isplativije za državni proračun! Ili se možda varam? U nadi kako sam u zabludi te kako smo u sigurnim rukama državnih službenika koji se brinu o zaštiti i prevenciji našeg zdravlja meni jedino preostaje da apeliram na vašu ekološku svijest. I naravno na njegovanje i očuvanje Hrvatskog jezika!

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Dr. Rajko Glibo
13 years ago

Vašu natuknicu o hratskom jeziku unio sam u svoj rad “Ivo Andrić od lirskokaza do Finala” za simpozij u povodu 50=-te obljetnice dodjele Nobelove nagrade i 100-te obljetnice pojave prvih Nobelovčevih pjesama. Pozvan sam na taj skup valjda i zato što sam jedan od rijetkih koji je doktorirao na Ivi Andriću i njegovom djelu prije posljednjeg rata.