Božica Jelušić
Ne budi trkač olovnih nogu,
Ni letač mokrih, slabih krila.
Ni ona gusta tama u rogu,
Ni iskra skočila sa tocila.
Mušica vinska u sekundi,
Latica otpala na vjetru.
Izgubljen ulog u prvoj rundi,
Znak kazaljke na kronometru.
Siv barjak vojske poražene,
Pljesnivi hljebac milodara.
Ugarak s lomače neugašene,
Vrisak što lavini put otvara.
Ne budi sitna mišja duša,
Banknota skrivena u čarapi.
Fratrov doručak od oskoruša,
Pokora kojom se griješnik trapi.
Promisli dobro za što si stvoren,
Kad modro oko otvaraš zorom.
Pa budi stablo i prozor otvoren:
Domahni Suncu za zelengorom!
Osjeti svoje korijenje jako,
I pod njim maravinjak sred paprati.
Al’ ako ne možeš i nećeš tako,
Molim te, nemoj ni ustajati!
1. travnja 2014.
Flora Green