SABLAST S DILJA

Krmača mi oprasila troje
jedno meni, a Liniću dvoje

tekst i foto: Emil Cipar
Nekada …ne baš tako davno, mještani diljskih sela; Brodskih Zdenaca, Glogovice, Podcrkavlja i drugih palili su kreč i prodavali ga diljem Slavonije. Kreč je bio lijepa dodatna zarada i palio se u vrijeme kada nije bilo nekih drugih većih poljoprivrednih poslova.

Na zaprežnim kolima vrijedni krečari putovali su po selima i nudili kreč, uzvikujuči glasno:

-Kreeeč, kreeeečaaaa!

Mukotrpan, ali unosan posao od kojega su živjeli mnogi seljaci i njihove familije, školovala se djeca, gradile kuće, spremao miraz djevojkama…

I onda je netko negdje za nekim pisaćim stolom u nekom centru moći došao na ideju modernizirati proizvodnju kreča na Dilju.

U Podcrkavlju je izgrađena moderna tvornica. Seljacima u okolnim selima rekoše kako je srednji vijek odslužio svoje i da su vremena građenja primitivnih peći prošla.

DOMIN se zvala tvornica kreča u Podcrkavlju. I bilo je to sve ok, ali onda smo konačno postali svoji na svome, a privatizacija se i ovdje pokazala kao narodni neprijatelj broj jedan.

Danas na proizvodnju kreča na Dilju podsjeća samo ova sablasna građevina kao jedinstveni spomenik priče o dvije stotine bogatih hrvatskih obitelji koje bi trebale biti motor razvoja.

Zbog vjerovanja u ovu i slične priče nekoliko stotina mještana diljskih sela napustilo je svoje domove i sreću potražilo u dalekom svijetu.

Ostale su prazne kuće, napuštena imanja i ovaj ružni spomenik na Dilju.