KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević …svim čitateljima Hrvatskog glasa Berlin želim sretan Uskrs!
Stružec/Upravo krenuh s groblja, koje se nalazi na brijegu mog sela, i pogledam prema
Sljemenu …prekrasan zalaz sunca! Posebno veliko sunce i ovakovi zalazi, mogu se vidjeti samo s brijega moga sela. Vide se oni i s mojeg prozora, no onda mi granje zaklanja ljepotu. Zalaz je crven kao krv, a rastepe se na lijevo i desno, nadaleko …Kod toga se slažu figure nebeske. Tako je bilo i jučer. I dok sam tako uživala, pogledam prema Moslavačkoj gori kad ono … dim …crni, gusti.
Pomislim odmah … netko opet pali travu ili smeće. I mislim … kako naši stružečki vatrogasci uvijek kažu … zovite nas, mi smo tu i radi vas, ništa vas ne košta!
No, ljudi svejedno sami pale, pa je često potrebna intervencija. Tako sam mislila i ovaj puta. No, kada sam trenutak kasnije čula sirenu … znala sam da nešto nije dobro.
I eto …izgorjela je trošna štala i dio trošne drvene kućice, jedne siromašne familije … mama, tata koji po selu radi najteže poslove, da bi prehranio svoju ženu i troje djece. Čini mi se kako sam čula … to je posuđena kućica u kojoj su bili. Danas u jutro sam obitelj srela … spavali su kod rođaka, slijepog strica i strine. Bili su tužni … i mama je rekla da sve smrdi po dimu, pa se ne može tamo biti, a policija radi istragu što se zapravo dogodilo.
Danas idem u dućan pa ću nakupovati živežnih namirnica i pokloniti im, da imaju barem jesti za Uskrs.
Da tuga bude manja.
piše: Marija Matijašević …svim čitateljima Hrvatskog glasa Berlin želim sretan Uskrs!
Stružec/Upravo krenuh s groblja, koje se nalazi na brijegu mog sela, i pogledam prema
Sljemenu …prekrasan zalaz sunca! Posebno veliko sunce i ovakovi zalazi, mogu se vidjeti samo s brijega moga sela. Vide se oni i s mojeg prozora, no onda mi granje zaklanja ljepotu. Zalaz je crven kao krv, a rastepe se na lijevo i desno, nadaleko …Kod toga se slažu figure nebeske. Tako je bilo i jučer. I dok sam tako uživala, pogledam prema Moslavačkoj gori kad ono … dim …crni, gusti.
Pomislim odmah … netko opet pali travu ili smeće. I mislim … kako naši stružečki vatrogasci uvijek kažu … zovite nas, mi smo tu i radi vas, ništa vas ne košta!
No, ljudi svejedno sami pale, pa je često potrebna intervencija. Tako sam mislila i ovaj puta. No, kada sam trenutak kasnije čula sirenu … znala sam da nešto nije dobro.
I eto …izgorjela je trošna štala i dio trošne drvene kućice, jedne siromašne familije … mama, tata koji po selu radi najteže poslove, da bi prehranio svoju ženu i troje djece. Čini mi se kako sam čula … to je posuđena kućica u kojoj su bili. Danas u jutro sam obitelj srela … spavali su kod rođaka, slijepog strica i strine. Bili su tužni … i mama je rekla da sve smrdi po dimu, pa se ne može tamo biti, a policija radi istragu što se zapravo dogodilo.
Danas idem u dućan pa ću nakupovati živežnih namirnica i pokloniti im, da imaju barem jesti za Uskrs.
Da tuga bude manja.